ALEKSANDAR SRNEC
1924. – 2010., Zagreb
RADOVI
Biografija
Ex Jugoslavija
1946-1968
Aleksandar Srnec bio je hrvatski umjetnik i jedan od utemeljitelja grupe EXAT 51, prepoznat po svojim inovativnim lumino-kinetičkim istraživanja, kao i vrhunskim avangardnim ostvarenjima na poljima slikarstva, skulpture i dizajna.
U Zagrebu je pohađao gimnaziju na kojoj mu je predavao Antun Motika. Na prvoj godini studija, s kolegama Ivom Kalinom i Ivanom Piceljem, osnovao je umjetničku grupu Ipikas, nazvanu prema inicijalima članova grupe. Nakon Drugoga svjetskog rata provodi godinu dana na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a 1947. godine nastavlja studij na Akademiji, koji zauvijek napušta 1949. g.
Od 1948. do 1951. s V. Richterom i I. Piceljem radio je na opremanju jugoslavenskih izložbi i paviljona na sajmovima u zemlji i inozemstvu. Godine 1951., s Ivanom Piceljem i Božidarom Rašicom, osnovao je grupu umjetnika i arhitekata EXAT 51 (kratica za Eksperimentalni atelier), koja djeluje u prvoj polovici pedesetih godina dvadesetog stoljeća u tada dominantnoj klimi socijalističkog realizma. Grupi su ubrzo pridružili i arhitekti Bernardo Bernardi, Zdravko Bregovac, Zvonimir Radić, Vjenceslav Richter, Vladimir Zarahović te slikar Vlado Kristl. Osnovni program grupe bilo je zalaganje za legitimnost apstraktne umjetnosti, te za jednaku vrijednost “čiste” i “primijenjene” umjetnosti, odnosno za sintezu svih likovnih umjetnosti. Djelovanje u grupi EXAT 51 ostavilo je dubok pečat na Srnecovo stvaralaštvo, te najavilo novo vrijeme hrvatske suvremene umjetnosti.
Od pedesetih do kasnih sedamdesetih Srnec je stvorio iznimno veliki broj ostvarenja u području grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija (oprema knjiga, plakati za različite manifestacije, vizualni identiteti i druga ostvarenja u sferi masovne javne komunikacije).
Godine 1950. nastao je apstraktni crtež Linije, ključno djelo za razvojni put umjetničkog Srnecova stvaralaštva. Prve reljefe u bojanom drvu izradio je krajem pedesetih godina prošlog stoljeća te ubrzo (od 1960.) prešao na izvedbu u aluminiju, metalu i pleksiglasu. Od 1955. intenzivnije se počinje baviti kolažom. U razdoblju od 1959. do 1960. Srnec se bavio crtanim filmom kao suradnik Zagrebačke škole crtanog filma. Napravio je nekolicinu eksperimentalnih filmova kao što je Počeci 1 i Počeci 2. Iskustvo rada na novomu mediju potaknulo je Srneca na ispitivanje mogućnosti svjetla u pokretu te se od 1962. posvetio luminokinetičkim istraživanjima. Između ostaloga, napravio je prvi luminokinetički objekt / ambijent u hrvatskoj umjetnosti.
Bio je sudionik i tada brojnih izložbi u inozemstvu koje su predstavljale suvremenu jugoslavensku umjetnost, te Venecijanskog bijenala 1968. g. Godine 1999. dobio je Nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo iz područja likovne i primijenjene umjetnosti.
Projekti u kojima su izlagani radovi
umjetnički utjecaji
Na ALEKSANDAR SRNEC utjecali su:
Ex Jugoslavija
1915-1946
Ex Jugoslavija
1946-1968
Ex Jugoslavija
1915-1946
Ex Jugoslavija
1946-1968
Ex Jugoslavija
1946-1968
ESEJ O AUTORU
- Feđa Vukić, "Prisutna odsutnost" [HRVATSKI]
- Hrvoje Turković, "Filmska osjetljivost Aleksandra Srneca – Katalizacijska godina filmskog eksperimentalizma u Hrvatskoj – 1963." [HRVATSKI]
- Ješa Denegri, "Povijesno djelo Aleksandra Srneca" [HRVATSKI]
- Ješa Denegri, Aleksandar Srnec: pionir apstraktnog slikarstva i luminokinetičke umjetnosti [CROATIAN]
- Ješa Denegri, Predvodničke uloge Aleksandra Srneca [CROATIAN]