U Istočnoj Europi možemo primijetiti osebujnu osjetljivost kako na snagu jezika, tako i na njegovu krhkost i ranjivost, koja se razvijala tijekom mnogih desetljeća. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća pjesnici i likovni umjetnici u istočnoj Europi posebno su se suočili s izazovom promišljanja i istraživanja instrumentalizacije jezika u komunikacijske i političko-ideološke svrhe. To su učinili skrećući pažnju na značaj jezika, njegovu materijalnost i medijalnost, stvarajući performativne situacije za sebe i svoju publiku u kojima će se mogućnosti verbalnog izražavanja moći testirati i djelovati. Poetska izvedba čini granice jezika i govorljivosti opipljivima.

U socijalističkim državama Istočne Europe, sa svim svojim različitostima, poeziju i izvedbu karakterizira dvostruka subkulturalnost: s jedne strane, oni narušavaju konvencionalnu percepciju pisma i riječi kao neutralnih sredstava, što je, s druge strane, bilo neprihvatljivo na kulturno-političkoj pozadini, tjerajući ih na neslužbenu ili djelomično toleriranu kulturnu scenu. Izložba Poezija i performans. Istočnoeuropska perspektiva izaziva subverzivne umjetničke stavove usmjerene protiv prošlih autoritarnih režima, no ona se također odnosi i na suvremenu političku retoriku: manipuliranje, s jezikom i kroz jezik. S vremena na vrijeme poezija i performans poprimaju iznimno značenje u razdobljima društveno-političke krize, jer ove efemerne i fleksibilne likovne forme omogućavaju promišljanje odnosa i konteksta koji i dalje ostaju nesporni. Trenutno je također važno obratiti pažnju na promjene jezika i karaktera odnosa s tekstom i riječima prema novoj tehnologiji, kao i primijetiti pomak prema emocijama. Za mladu generaciju, poezija i performans više nisu samo oružje za borbu protiv sustava, već i alat za istraživanje vlastitih iskustava ili identiteta raznih vrsta.

Izložba se sastoji od jedinstvenih i postojećih eksponata: partitura teksta, interaktivnih objekata, zvučnih i video zapisa, filmova i dokumentacije performansa. Zajedno predstavljaju umjetnike iz supkultura u socijalističkim državama, zajedno sa suvremenim stavovima koji nastavljaju nasljeđe kombiniranja poezije i performansa, pokazujući napore pjesnika i umjetnika da se oslobode kontroliranog jezika i normativnog komuniciranja ovdje i sada.

Predstavljanje izložbe u mjestu performativnih i poetičnih akcija, u Wrocławu, zahtijeva naglašavanje lokalne pozadine. Pročelje Muzeja suvremene umjetnosti u Wroclawu s pješčanim satom i riječima Stanislava Dróždža, značenjski smješteno u post-njemačkom zaklonu od zraka, artikulirano je još snažnije u ovom kontekstu. Krhkost jezika zadovoljava snagu materijalnosti riječi, vidljiva i uvijek prisutna.

Izložba je organizirana u suradnji s Institutom za slavistiku Sveučilišta u Zürichu i Riesa Efau. Kultur Forum Dresden, uz financijsku potporu Fondacijeza poljsko-njemačku suradnju i generalnog konzula Savezne Republike Njemačke u Wrocławu. Značajne su i suradnje s Dubravkom Ðurić, Danielom Grúň, Emese Kürti, Clausom Löserom, Pavelom Novotnýom, Brankom Stipančić, Darkom Šimičićem, Mārom Traumane.

📷: Małgorzata Kujda, © MWW, 2020.

PRESS

Blok Magazine: Poetry and Performance. The Eastern European Perspective