Novi Muzej moderne umjetnosti u Varšavi odlučio je započeti svoj izložbeni program s takvom temom iz dva razloga. Njegova je glavna misija mapirati i istraživati umjetničku scenu regije poznate kao istočna Europa, srednja Europa, bivši istočni blok ili, nedavno, “nova Europa”.

Drugo, razvoj vizualnih umjetnosti u Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina nije bio izuzet od radikalnih redefinicija umjetničke prakse karakteristične za ovo uvijek fascinantno razdoblje u povijesti. Umjetnost je krenula na putovanje u stvarnost izvan granica studija i galerije, u pokušaju da bolje reagira na svijet.

Jugoslavija, jedinstveni društveno-politički entitet, i sama eksperimentalna federacija vezana internacionalizmom, postala je plodno tlo za potpuno novu umjetničku praksu. Povod za izložbu bilo je promišljanje fenomena eksperimentalnog filma koji se razvijao u kinoamaterskim klubovima 60-ih godina u Zagrebu, Beogradu i Splitu. Eksperimenti u filmu i umjetnosti te interakcija između tih polja predlažu novo stajalište u ispitivanju radikalnih promjena u umjetničkom izražavanju i ponašanju. Citat Tomislava Gotovca odabran je za naslov izložbe kako bi se istaknula njegova pionirska uloga u prožimanju umjetnosti i filma, u eksperimentalnim filmskim strategijama i novim formatima u vizualnim umjetnostima, kao i u svijesti o nemetaforičkom i anti- narativni karakter suvremenog umjetničkog jezika.

Izložba nastoji ocrtati novu radikalizaciju vizualnih kodova i pojavu novih umjetničkih formi 70-ih godina u Jugoslaviji – od videa do korištenja umjetničkih tijela, od redefiniranja izložbenih strategija i koncepata do intervencija u javnim prostorima. , do konačnog napuštanja granica između umjetnosti i života.