A Bosch+Bosch csoport és a vajdasági neoavantgárd mozgalom

Ludwig - Muzej suvremene umjetnosti, Budimpešta, Mađarska, 2019.

Kustosi: Dorotea Fotivec, Bálint Szombathy
Koncept: Marinko Sudac
Posudba radova: Muzej savremene umetnosti, Novi Sad; Gradski muzej, Subotica
Koordinacija: Zsuszanna Fehér
Pomoćna koordinatorica: Petra Csizek
Tekstovi: Bálint Szombathy
Grafički dizajn: Zoltán Szmolka
Grafička produkcija: Dessin Design
Izložba je rezultat suradnje s Institutom za istraživanje avangarde i Kolekcijom Marinko Sudac iz Zagreba.

 

Grupu Bosch+Bosch osnovao je 27. kolovoza 1969. godine, prije točno 50 godina, grupa mladih umjetnika u Subotici. Kolektiv je bio drugi takav krug u bivšoj Jugoslaviji. Važno je napomenuti da se grupa pojavila izvan većih središta umjetnosti i kulture u zemlji, u istoj perifernoj regiji koja je bila pod utjecajem mađarskog aktivizma u međuratnom razdoblju (Lajos Kassák, Sándor Barta).

Većina članova grupe bili su mađarskog podrijetla (Attila Csernik, Katalin Ladik, László Kerekes, László Szalma, Bálint Szombathy), ali članovi čiji je materinji jezik bio južnoslavenski (Slavko Matković, Ante Vukov) također su dobro govorili mađarski. Tijekom svoje prakse članovi grupe Bosch+Bosch vodili su raznolike umjetničke – a dijelom i književne – aktivnosti na granicama različitih grana i žanrova umjetnosti, nastojeći ih jezično i pojmovno proširiti.

Tek što je njihova samoorganizirana skupina zaživjela, okrenuli su leđa tradicionalnim izražajnim sredstvima, hrabro i ustrajno istražujući pravovremene paradigme međunarodne umjetnosti. Malograđanski život, čudno skučeni svijet pograničja i nedostatak institucionalne infrastrukture nisu uspjeli utrti put međunarodnoj slavi, ali su ostavili povijesno značajan trag u jugoslavenskim “novim umjetničkim praksama”. U godinama i desetljećima nakon raspada kolektiva, neki od njih stasali su u međunarodno značajne osobe tog razdoblja (Katalin Ladik, Bálint Szombathy). Velik dio opusa grupe nedavno je integriran u mađarsku povijest umjetnosti, no zasad su samo fragmenti dostupni stručnoj javnosti.

Izložba također predstavlja rad grupe Kôd i neoavangardnih umjetnika u Novom Sadu početkom 70-ih.

Konačno, citat koji se odnosi na podrijetlo naziva grupe: „Ime Bosch + Bosch grupe temelji se na konceptualnoj paradigmi koja označava most između rane faze u aktivnostima kolektiva i prirode njezinog kasnijeg poništavanja, u tijek kojeg je formulirano krajnje vjerovanje zajednice. Naše prolazno tradicionalno razdoblje obilježilo je naše divljenje nizozemskom slikaru Hijeronimusu Boschu. Čim smo nakon formiranja krenuli u međunarodne vode suvremene umjetnosti, postalo je očito da se trebamo suočiti s novom medijom i medijskom tehnologijom toga doba. Razmišljali smo koji bi pojam iz svijeta moderne tehnologije bio najprikladniji da izrazimo ovaj trenutak, a to je kako smo stigli do zapadnonjemačke tvrtke Bosch, koja je do 60-ih već bila isklesana na jugoslavenskom tržištu, a istovremeno služi kao udruženje nizozemskom majstoru. Spajanjem dvaju Boschova ugradili smo ime naše grupe u simetričnu strukturu, premda – kao što je to više nego očito do sada – vaga se značajno pomaknula u korist medijskih istraživanja povezanih s tehnološkim aspektima, nakon što smo svakodnevno naturalizirali upotrebu fotografije, dijapozitiva, filma, televizije, kseroksa itd. Označavajući doba tehnologije, novi pojam Boscha simbolično je zamijenio staro. ” (Bálint Szombathy)

📷: Zsófia Szabó, Balázs Glódi

IZLOŽENI RADOVI IZ KOLEKCIJE MARINKO SUDAC

Otvorenje izložbe