MARIJAN MOLNAR

Marijan Molnar je postkonceptualni umjetnik aktivan kao dio Nove umjetničke prakse u Zagrebu tijekom 1970-ih i 80-ih godina. U svojim radovima preferira umjetnički nomadizam koji je s vremenom počeo uključivati i nove tehnologije. Kombinira slikarstvo, instalacije, video, ambijente, javne akcije, fotografiju, site-specific instalacije i drugo.

Nakon prebojavanja crteža nastalih tijekom Akademije u crno, od 1977. do 1983., zaokupljen je filozofskim značenjem sustava elemenata: zemlje, vode, vatre i zraka, koje propituje radnjama kao što je Zemlja i vatra (1977. ), Paljenje papira na snijegu (1977.). U to vrijeme bavio se odnosom kulture i prirode, primjerice akcijom Dnevni obrok umjetnika, kao i granicama npr. papira i galerije – Okvir rada (1978.) – te granice tijela i prostora, kao u performansu Tri odnosa tijelo-ambijent)(1978.).

Za demokratizaciju umjetnosti serija je radova započeta 1979. godine akcijom prikupljanja potpisa za demokratizaciju umjetnosti na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu. U svojim radovima propituje temu odsutnosti, otvorenosti ili zatvorenosti te ravnodušnosti. Surađivao je s umjetnicima oko Galerije Podroom i Galerije PM u Zagrebu.