Tijekom razdoblja socijalizma, umjetnost u Jugoslaviji pratila je drugačiji put od one u Mađarskoj. Nadalje, njena problematika, referentne točke i osi vrlo su se razlikovale od trendova prisutnih u drugim zemljama Istočnog bloka. Sagledavajući situaciju koristeći tradicionalne koncepte i diskurs umjetnosti u Mađarskoj, vidljiva je razlika u umjetničkom životu i kulturnoj politici tih desetljeća u Jugoslaviji koja u to vrijeme bila između Istoka i Zapada.

Umjetnička grupa Gorgona osnovana je prema ideji Josipa Vanište, a djelovala kao neformalna grupa slikara, kipara i likovnih kritičara u Zagrebu od 1959. godine. Članovi su bili Dimitrije Bašičević-Mangelos, Miljenko Horvat, Marijan Jevšovar, Julije Knifer, Ivan Kožarić, Matko Meštrović, Radoslav Putar, Đuro Seder, and Josip Vaništa. Aktivnosti grupe sastojale su se od sastanaka na Arhitektonskom fakultetu, u njihovim stanovima ili ateljeima, kolektivnim djelima (anketama, odlascima u prirodu, odgovaranju na pitanja ili zadatke koje su si zadali ili kolektivnim akcijama).  U iznajmljenom prostoru radionice okvira u Zagrebu, nazvanom Studio G, kojeg su nezavisno sami vodili, od 1961. do 1963. organizirali su 14 izložaba različite tematike – od samostalnih i kolektivnih izložbi članova grupe i stranih izlagača do tematskih izložbi.

Grupa je objavljivala svoj anti-časopis Gorgona, jedan od prvih samizdata nakon II. svjetskog rata. Jedanaest brojeva izašlo je od 1961. do 1966., predstavljajući ono što će tek kasnije biti nazvano knjigom kao umjetničkim djelom. Autori su bili članovi Gorgone ili pozvani gosti (kao što su Victor Vasarely ili Dieter Roth), a napravljeno je i nekoliko neobjavljenih prijedloga, uključujući i tri Piera Manzonija.

Izlažući međunarodne odnose časopisa kako bi se pokazao tok informacija o umjetnosti, interakcije drugačijih trendova i organizacija neoavangardnih mreža, izložba se organski povezuje istraživanju časopisa koje obavlja Muzej Kassak već nekoliko godina.  Izložba je izbor iz Kolekcije Marinko Sudac iz Zagreba, najveće i najkompletnije privatne kolekcije istočnoeuropske avangardne i neoavangardne radikalne umjetnosti.

Grupa je prvu retrospektivnu izložbu imala 1977. g., a od tada je uslijedila i njezina međunarodna revalorizacija, uključuji sudjelovanje na nekim od najvažnijih europskih izložbi poslije ratne umjetnosti. Monografiju grupe, s tekstom Ješe Denegrija (i dodatnim tekstovima Ivane Janković i Željka Kipkea) izdali su prošle godine Institut za istraživanje avangarde iz Zagreba i Kolekcija Marinko Sudac.

Izložba je pripremljena u suradnji s Institutom za istraživanje avangarde iz Zagreb i Kolekcijom Marinko Sudac.

📷: Zsuzsanna Simon; Arhiv Kolekcija Marinko Sudac