A hang szabadsága. John Cage a vasfüggöny mögött
Muzej suvremene umjetnosti Ludwig, Budimpešta, Mađarska, 2013.
kustosica: Katalin Székely
pomoćni kustosi: Aleksandra Brylska, Stefan Vicedom
Izloženi umjetnici:
John Cage, Milan Adamčiak, Viktor Alimpiev, Sándor Altorjai, Collective Actions / Andrei Monastirsky, Miklós Erdély, Marcell Esterházy, Ivan Ladislav Galeta, Ivo Gattin, Tomislav Gotovac, Milan Grygar, Sanja Iveković, Marijan Jevšovar, György Jovánovics, Tadeusz Kantor / Mieczyslaw Waśkowski, Milan Knížák, Katalin Ladik, Michal Murin, Dóra Maurer, Ciprian Mureşan, Deimantas Narkevicius, OHO Group, Ewa Partum, Vladan Radovanović, Józef Robakowski, Misa Savić, Konrad Smoleński, Tamás St. Auby, Jiří Valoch, Grzegorz G. Zgraja i drugi.
John Cage (1912. – 1992.) bio je jedan od ključnih osoba avangardne glazbe, svestrani umjetnik koji je bio i performer, predavač, autor i likovni umjetnik. U svojoj karijeri Cage je nastupao i predavao po cijelome svijetu. Svojim posjetima zemljama koje su nekada bile iza tzv. Željezne zavjese i svojim performansima u živo (na primjer, na Muzičkom biennalu u Zagrebu 1963. ili Varšavskom jesenjem festivalu 1964.) ostavio je velik utjecaj ne samo na kompozitore, već i na mnoge mlade umjetnike u Središnjoj i Istočnoj Europi. Osim koncerata i performansa i prezentacije likovnih i glazbenih radova, izložba istražuje putovanja Johna Cage po Istočnoj Europi i povezanosti s lokalnom umjetničkom scene. Kroz radove suvremenih umjetnika iz Središnje i Istočne Europe, on još uvijek utječe na ovu regiju.
Uvodeći Šansu i Nedeterminiranost u umjetničku praksu – ideje koje su u ideološki-političko determiniranom istočnoeuropskom mentalitetu jednačile s pojmom slobode, ali ne samo u umjetničkim terminima. Cage je oduvijek bio važna referentna točka za umjetnike koji su izazivali tradicionalne pojmove autorstva, koji su ispitivali stare koncepte umjetničkog djela i koji su se odbili odreći njihove umjetničke slobode zbog službene politike. Tako je zvučna instalacije „Writing through the Essay ‘ On the Duty of Civil Disobedience’“ (1985./91.) središte izložbe. Slučajno odabrane rečenice uzimaju se iz eseja Henryja Davida Thourea iz 1849 koje ističu da je dužnost svake osobe odbiti suradnju i tolerirati kaznu koja zbog toga dolazi ako vlast provodi nepravednu politiku.
Ponovno citirajući Thoreaua: „Sav zvuk nalik je Tišini; to je mjehurić na njezinoj površini koji odmah puca, emblem snage i produktivnosti podstrujanja“. Ta je ideja bila ključna za Johna Cagea, koji je zvuk dobivao iz bilo kojeg glazbenog ograničenja, i ova sloboda zvuka koju je predstavljala glazba Johna Cagea još odzvanja u brojnim djelima suvremenih umjetnika.