GYÖRGY JOVÁNOVICS

György Jovánovics jedan je od vodećih ljudi mađarske umjetničke scene od sredine 1960-ih.

Nakon studija kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti, postaje član grupe Iparterv, nazvane po zgradi Državnog arhitektonskog ureda Iparterv, u kojoj je povjesničar umjetnosti Péter Sinkovits organizirao dvije izložbe.

Nakon što je 1980. dobio stipendiju DAAD-a, odlazi u Zapadni Berlin. U Mađarsku se vraća 1983. godine. Njegov rad kombinira arhitekturu, slikarstvo i fotografiju s teorijskim temeljem ukorijenjenim u skulpturi. Prvenstveno koristi gips za izradu reljefa i asamblaža. U takvim radovima može implementirati svoju teoriju svjetla – suptilna dubina slojeva i položaj gledanja stvaraju trajnu iluziju temeljenu ovisno o tome kako se svjetlost odbija od površine. Tijekom njegova boravka u Njemačkoj ti su radovi od gipsa postali konceptualniji, često s dodatkom materijala poput drva ili plastičnih komada. Bavi se i fotografijom (konceptualna serija fotografija svjetlosne montaže Holo Graphos).

Liza Wiathruck, gipsana ženska figura u prirodnoj veličini, protagonist je njegove serije svjetlosnih montaža (1976. – 1977.) u kojoj se bavi pitanjima percepcije i pogleda. Skulptura Lize fotografirana je u interakciji se svojom okolinom, a njezina se slika reflektirala na prozorima i drugim površinama, istražujući tako problem slike, vizije i vida te odnos stvarnosti i iluzije.