VANE BOR

Vane Bor (rođ. Stevan Živadinović), bio je istaknuta ličnost srpskog nadrealističkog pokreta.

Godine 1925., još kao gimnazijalac, objavio je svoj prvi prilog u časopisu Svedočanstva. Godine 1926. snimio je svoju prvu fotografiju u Vrnjačkoj Banji. Za vrijeme studija prava u Parizu, povezivao se s nadrealistima, što je dovelo do njegovih prvih kolaža i fotomontaža 1927. g. Dok su njegovi kolaži odražavali razigranost i humor, njegove su fotomontaže hvatale višeslojnu auru snova i sjećanja – smatrao ih statičnim filmovima.

Inspiriran djelima Maxa Ernsta 1928. godine, Bor je započeo eksperimente sa “zgužvanim papirom” i “presavijenim slikama”, što se vidi na njegovom jedinom preostalom platnu Lopta s travom na prividnom horizontu. Godine 1929., s Kočom Popovićem i drugim umjetnicima povezanim s pariškim časopisom Revue du Cinéma, Bor potpisuje proglas protiv filmskog distributera koji je skratio filmsku verziju serijala Yujor Mysteries. S Markom Ristićem stvorio je jedinstvenu knjigu kolaža i tekstova M’Vrau (izgubljeno). Suradnja s Ristićem nastavlja se i u Vrnjačkoj Banji, 1928. i 1929., kada zajedno rade na seriji fotograma, od kojih su neki objavljeni u almanahu Nemoguće 1930. Fotogrami su napravljeni korištenjem krhotina razbijenog stakla na fotoosjetljivim površinama, obilježavajući tako nadrealističku pobunu protiv konvencionalnih svjetonazora.

Borove fotografije, kao i njegove fotograme od 1928. do 1936., karakteriziraju međuigre i simulacije kretanja i prolaska vremena. To je postignuto pažljivom montažom, nasuprot automatskim procesima tipičnim za nadrealizam. Tijekom 1930-ih Bor je surađivao u časopisu Nadrealizam ovde i sada, a 1932. s Ristićem je objavio knjigu Anti-zid. Godinu dana kasnije, pariški časopis Le surréalisme au service de la Revolution objavio je Borovo privatno pismo Salvadoru Dalíju kojeg je upoznao 1931. Tridesetih godina pisao je i članke o psihoanalizi i filmu za časopise Danas i Politika. Izabran je u zvanje predavača na Pravnom fakultetu u Subotici. Godine 1936. snimio je dokumentarni film o Beogradu. Od 1938. do 1941. radio je kao izvanredni profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Ilegalno napušta zemlju 1944. godine i seli se u London, gdje stvara niz kolaža. U 1960-ima je u Londonu napravio niz nadrealističkih slika koristeći neslikarske materijale. Godine 1984. postao je članom Geološkog društva Sveučilišta u Oxfordu i Sveučilišnog antropološkog društva.