OSKAR DAVIČO

Oskar Davičo bio je srbijanski pjesnik, romanopisac i esejist. Zajedno sa Đ. Kostićem, Đ. Jovanovićem i D. Matićem sudjelovao je u osnivanju beogradske skupine nadrealista.

Upisao je studij romanistike na Sorbonni u Parizu, gdje je boravio od 1926. do 1928. godine, nakon čega je svoje školovanje nastavio na Filozofskom fakultetu u Beogradu, uspješno diplomiravši 1930. godine. Kao pisac, aktivno je sudjelovao u radu na časopisima Borba i Glas te izvještavao s Nürnberških procesa. Njegova iskustva s partizanima pod vodstvom Markosa u Grčkoj inspirirala su ga da 1947. godine objavi knjigu Među Markosovim partizanima, nakon čega je prekinuo svoju novinarsku karijeru kako bi se posvetio isključivo književnom radu.

Godine 1929. surađivao je s Đorđem Kostićem i Đorđem Jovanovićem na knjizi poetske proze pod nazivom Anatomija. Godinu dana kasnije, 1930., sudjelovao je u potpisivanju manifesta objavljenog u almanahu Nemoguće, gdje je također pridonio i crtežom.

Potom je osuđen na pet godina zatvora zbog povezanosti s Komunističkom partijom, a po izlasku, 1938. godine, objavio je zbirku pjesama. Između 1938. i 1940. godine surađivao je s časopisima Naša stvarnost i Pečat. Njegovo posvećenje političkim uvjerenjima dovelo je do internacije od 1941. do 1943. godine, nakon čega se pridružio partizanima.

Nakon rata objavio je mnoge zbirke poezije, uključujući Zrenjanin (1949.), Višnja za zidom (1950.), Hana (1951.), Čovekov čovek (1953.), Nastanjene oči (1954.), Flora (1955.), Kairos (1959.), Snimci (1963.), Trg eM (1968.), Pročitani jezik (1972.), Trema smrti (1982.) i mnoge druge. Bio je jedan od urednika Nove misli (1953. – 1954.), a 1955., jedan od osnivača i zatim dugogodišnji urednik časopisa Delo. Osamdesetih je u Sarajevu osnovao i uređivao časopis Dalje. Godine 1981. napisao je memoare pod nazivom Pod-sećanja, u kojima je raspravljao o različitim aspektima svog života, uključujući svoje sudjelovanje u nadrealističkom pokretu.