DUŠAN MATIĆ

Dušan Matić bio je svestrana srpska književna ličnost, objedinjujući uloge pjesnika, prozaika, kritičara, esejista i prevoditelja.

U jeku Prvog svjetskog rata, Matić je, još kao srednjoškolac, prošao uz srbijansku vojsku dok se povlačila kroz Albaniju, da bi naposljetku pronašao utočište u Francuskoj. U gradu Nici uspješno upisuje srednjoškolsko obrazovanje i završava srpsku gimnaziju 1917. Daljnje obrazovanje odvelo ga je u područja filozofije, sa studijima u Parizu i Beogradu, koji su kulminirali diplomom 1922. godine.

Pristupivši učiteljskom pozivu, preuzeo je ulogu srednjoškolskog profesora i tu funkciju obnašao od 1924. do 1937. Nakon toga, od 1947. do umirovljenja 1967., prešao je na beogradsku Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju , gdje je nastavio prenositi svoje znanje i uvide budućim studentima. Međutim, njegova ideološka uvjerenja nisu prošla nezapaženo, što je rezultiralo njegovim uhićenjem u tri različita navrata 1932., 1938. i 1941. godine.

Književni rad Dušana Matića započeo je njegovim angažmanom u avangardnom časopisu Putevi 1922. godine. Svoje uredničke pothvate nadogradio je preuzimajući ulogu urednika časopisa Svedočanstva od 1924. do 1925. godine, pri čemu je surađivao i s uglednim časopisom Zenit. Kako su godine prolazile, njegovi književni prilozi proširili su se na publikacije poput Književnosti i Književnih novina.

Prijelomna točka Matićeva umjetničkog puta odvija se u ljeto 1925. kada uspostavlja izravne veze s pariškim nadrealistima, uključujući i susrete s Andréom Bretonom. Njegove programske publikacije odigrale su ključnu ulogu u učvršćivanju nadrealizma u srpskoj poeziji. Djelovao je kao urednik dvojezičnog almanaha Nemoguće / L’Impossible 1930. i sudjelovao u književnoj reviji Nadrealizam danas i ovdje od 1931. do 1932. Osim toga, bio je koautor temeljne studije Pozicija nadrealizma u društvenom procesu uz Oskara Daviča i Đorđa Kostića 1932. U području nadrealističke poetike Matić se, u suradnji s Markom Ristićem, pojavljuje kao istaknuti teoretičar. Godine 1933. s Aleksandrom Vučom koautor je proznog djela Podvizi družine „pet petlića“.