RADOSLAV PUTAR

Radoslav Putar bio je istaknuti hrvatski povjesničar umjetnosti, kritičar, kustos i član grupe Gorgona.

Diplomirao je 1949. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1951. asistent je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1949. do 1950. radio je kao povijesno-znanstveni asistent na Seminaru za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, odakle je umirovljen 1961. Od tada djeluje kao slobodni kritičar i vanjski suradnik u Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti) i Galeriji primitivne umjetnosti (danas Hrvatski muzej naivne umjetnosti). Od 1962. do 1972. bio je kustos u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu (Zbirka plakata i industrijskog dizajna). Godine 1963. bio je suosnivač Centra za industrijski dizajn, a od 1964. bio je njegov voditelj informiranja. Od 1972. do 1978. bio je ravnatelj Galerija grada Zagreba, a od 1979. do 1983. ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Bio je član i teoretičar protokonceptualne grupe Gorgona (1959. – 1966./1968.), koju su činili i umjetnici Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Julije Knifer, Ivan Kožarić, Đuro Seder, Miljenko Horvat, te njegovi kolege povjesničari umjetnosti i teoretičari Dimitrije Bašičević-Mangelos i Matko Meštrović. Unutar grupe bavio se svim konceptualnim izričajima djelovanja Gorgone: hepeningom i akcijom, mail-art praksom, kolektivnim radom – poput šetnje prirodom, gledanja zalaska sunca ili kolektivnog gledanja modernističkih filmova u kinima u Zagrebu, pisanjem tzv. domaćih zadaća poput Proljeća 1962. g. Radoslav Putar stvorio je poseban način komuniciranja poštom, oblik gorgonskog ponašanja u pisanju u kojem je sukobio dvije ideologije prošlosti (jezik austrougarskih službenika) i sadašnjosti (jezik birokratskog socijalističkog sustava) pri čemu nastaje gorgonski apsurd – Putarov primarni cilj. Ove dvije suprotstavljene ideologije Putar je koristio kao temelje svojih pisama koje je poštom slao članovima Gorgone, dajući im novu razinu značaja. Zbog te dvojne paradoksalne uporabe jezika u obraćenju, ova su pisma vrijedni pažnje primjeri Gorgonine konceptualne prakse koja se očituje kroz medij pisanja.

Putar je svojim djelovanjem bitno usmjerio hrvatsku kulturnu scenu prema suvremenom likovnom jeziku, zagovarajući slobodu izražavanja i prateći sve najrelevantnije umjetničke pojave od 1950-ih naovamo u Hrvatskoj i šire. Dao je značajan doprinos promicanju dizajna, naivne umjetnosti i umjetničke fotografije. Od 1950. djelovao je kao likovni kritičar (u listovima i časopisima Vjesnik, Slobodna Dalmacija, Telegram, Izvor, Krugovi, Kolo, Arhitektura, Polja, 15 dana, Peristil…). Od 1950. do 1959. bio je stalni suradnik časopisa Narodni list. Godine 1951. počinje raditi kao voditelj programa na Radio postaji Zagreb. Od 1954. do 1960. u časopisu Čovjek i prostor vodi kolumnu Mala likovna kronika koja obrađuje teme arhitekture, kulturne baštine, dizajna, likovne i primijenjene umjetnosti. Od 1968. do 1971. bio je suurednik časopisa Bit International u sklopu međunarodnog pokreta Nove tendencije. Od 1972. do 1978. bio je urednik fotografskog časopisa Spot (1972. – 1978.), koji je promicao suvremene trendove u mediju fotografije u Hrvatskoj i šire. Objavljeno je ukupno 11 brojeva.

Od 1954. suosnivač je Jugoslavenske sekcije AICA-e, a njome je predsjedao od 1968. do 1970. Jedan je od utemeljitelja i ideologa međunarodnog pokreta i izložbi Novih tendencija (1961. – 1973.), a pisao je i tekstove za kataloge izložbi NT.