RADE DRAINAC

Rade Drainac bio je srpski pjesnik, pripovjedač, esejist, novinar. Smatra se jednim od najistaknutijih pjesnika srpske književne avangarde.

Počeo je polaziti gimnazije u Prokuplju i Kruševu, no 1913. bježi od kuće i odlazi u Beograd. Uključuje se u vojsku i odlazi u Albaniju. Od 1916. boravi i školuje se u Francuskoj, a od 1926. živi u Parizu. Privremeno se vraća u Srbiju 1919. godine. U svojoj dvadeset i trećoj godini ime i prezime Radojko Jovanović zamijenio je književnim, Rade Drainac. Novinarsku karijeru započeo je 1920. godine u tiskovinama Beogradski dnevnik, Balkan i Stara Srbija. Kasnije piše za: Samouprava, Novosti, Vreme, Pravda i Politika. Objavljuje prve pjesničke zbirke Modri smeh (1921.), Afroditin vrt (1921.), Erotikon (1923.) i Voz odlazi (1923.).

Godine 1922. pokrenuo je časopis Hipnos u kome je promovirao novi pjesnički pravac, hipnizam, koji je predstavljao novi oblik ekspresionističkog intuitizma. Ponovno boravi u Parizu od siječnja do svibnja 1936. godine  Po povratku, objavljuje Dve avanturističke poeme (svoju Iskrcavanje i Ikson Monnyja de Boullyja). Pisao je feljtone, putopise, književne i likovne kritike, pamflete i polemike, a najvažniji je njegov pjesnički opus. U avangardističkoj gesti, izražavao je pobunu protiv svake društvene i umjetničke konvencije (Bandit ili pesnik, 1928.; Banket, 1930.). Na njega su utjecali Miloš Crnjanski i Rastko Petrović.