DIETER ROTH

Dieter Roth, također poznat kao Karl-Dietrich Roth, Dieter Rot ili Diter Rot, bio je švicarski umjetnik zapaženog priznanja, prepoznat po svojim neortodoksnim i inventivnim umjetničkim postupcima. Njegov raznoliki i višestrani opus obuhvaćao je različite medije, uključujući knjige umjetnika, tiskane grafike, skulpture i sklopove stvorene od nekonvencionalnih materijala, posebice kvarljivih prehrambenih proizvoda.

Godine 1953. Roth je krenuo na svoje umjetničko putovanje, napustivši rodni grad. U tom je razdoblju formirao veze s Marcelom Wyssom i Eugenom Gomringerom, aktivno surađujući s časopisom Spirale, koji je izlazio u 9 brojeva između 1953. i 1964. Rothov rani rad pretežno se pridržavao prevladavajućeg idioma konkretne umjetnosti, pod jakim utjecajem ličnosti poput Maxa Billa. Sudjelovao je na brojnim izložbama, bavio se skladanjem i poezijom, izrađivao svoje početne organske skulpture i eksperimentirao s op-artom. Tijekom tog formativnog razdoblja, konkretnije 1954., Roth je uspostavio trajno prijateljstvo s umjetnikom Danielom Spoerrijem.

Rothov inovativni pristup umjetnosti bio je jasno vidljiv u djelima poput Bok (1956. – 1959.), gdje je perforirao stranice i napustio konvencionalnu strukturu kodeksa, dopuštajući čitateljima da slobodno preuređuju stranice. Praksa istraživanja pronađenog teksta i materijala kulminirala je stvaranjem umjetničkih knjiga Literaturwurst (Književna kobasica), između 1961. i 1974. Svaka knjiga izrađena je prema tradicionalnim receptima za kobasice, ali je meso kobasice zamijenjeno knjigom ili časopisom. Tako u inauguracijskom primjerku ovog djela iz 1961. godine spaja svoju publikaciju Daily Mirrora sa začinima i sastojcima dobivenim iz pravih recepata za kobasice, koje je onda umotao u kožu kobasice i poslao kao dar prijatelju Spoerriju.

Istovremeno je, usklađujući se s mnogim svojim suvremenicima unutar pokreta Fluxus i Arte Povera, sredinom 1960-ih prešao u produkciju niza višestrukih filmova, čiji primjer su djela poput Cutcard (1965.). To je označilo ključnu fazu u njegovoj umjetničkoj putanji, koju karakterizira kontinuirano istraživanje nekonvencionalnih medija i predanost pomicanju granica umjetničkog izražavanja.

Roth je sa zagrebačkom grupom Gorgona bio povezan dopisivanjem s Josipom Vaništom. Za antičasopis Gorgona koji su članovi grupe izdavali, poslao je 200 primjera (i dva autorska primjerka za Josipa Vaništu) svojih Stupidograma – svaki je napravio za po jedan primjerak Gorgone br. 9 (1966).