Izložba prikazuje umjetničku koji je djelovala u Zagrebu 1959-1966./68., čija je aktivnost bila jedna od najvažnijih manifestacija pokreta neo-avangarde 1960-ih.

Gorgona je bila duhovna i intelektualna zajednica koju je stvorila skupina prijatelja – umjetnika i povjesničara umjetnosti – ujedinjena zajedničkim interesima, umjetničkim radikalizmom i averzijom prema „socijalističkom modernizmu“ koju je promicala suvremena kulturna politika Jugoslavije.

Njezin unutarnji krug obuhvatio je slikare Josipa Vaništu, Julija Knifera, Marijana Jevšovara i Đuru Sedera, kipara Ivana Kožarića, arhitekta i fotografa Miljenka Horvata i povjesničara umjetnosti i kritičara Radoslava Putara, Matka Meštrovića i Dimitrija Bašičevića, poznatog kao Mangelos.

Aktivnosti grupe formirane krajem 1950-ih predviđale su kasniju konceptualizaciju umjetnosti, prakse mail arta i performansa. Njihove kolektivne aktivnosti zamutile su granicu između svakodnevnih akcija i umjetnosti, a aktivnosti su se sastojale od zajedničkog provođenja vremena, šetnji, putovanja, razgovora i dopisivanja. Prema riječima osnivača grupe Josipa Vaništa, Gorgona je trebala postojati “u sferi ideja”.

Aktivnosti grupe uključivale su različite akcije, izražavanje stavova u Anketama, dijeljenje razmišljanja u Mislima za mjesec, vođenje nezavisne galerije Studio G i objavljivanje anti-časopisa Gorgona. Svaki broj anti-časopisa bio je autorsko djelo jednog umjetnika. Aktivnosti Gorgone obilježila je ironija i izvrnut smisao za humor, a udaljenost od stvarnosti vremena očitovala se u stavu “aktivnog eskapizma”.

Izložba predstavlja radove pojedinih članova grupe, dokumentaciju o njihovim zajedničkim aktivnostima i izložbe predstavljene u Studiju G, izdane brojeve anti-časopisa Gorgona i arhivsku građu u obliku tekstova i dopisivanja.