OHO

OHO je slovenska konceptualna neoavangardna grupa koja je djelovala u različitim fazama od 1962. do 1971. Počela je kao Kranjska grupa (1962. – 65.), zatim Pokret OHO (1965. – 68.), a potom Grupa OHO ( 1969. – 71). Glavni članovi grupe u tom su razdoblju bili Marko Pogačnik, Iztok Geister Plamen i Marjan Ciglič. Tijekom godina pridružilo se još nekoliko njih – Milenko Matanović, Andraž Šalamun, Tomaž Šalamun, Naško Križnar, David Nez, Matjaž Hanžek, Vojin Kovač Chubby, Drago Dellabernardina, Aleš Kermauner, Franci Zagoričnik i drugi.

Ime grupe nastalo je miješanjem dviju slavenskih riječi, “oko” i “uho” što je za njih označavalo potrebu za objedinjavanjem smisla za novu percepciju svijeta. Članovi grupe OHO htjeli su svojom umjetnošću osporiti ustaljene poglede na svijet i umjetnost. Umjetničko djelo više nije bilo vezano za tradicionalne medije – ono se može izvesti u bilo kojem mediju; više nije ograničeno na sferu umjetnosti – već na bilo koji aspekt svakodnevnog života; može se proširiti; ne oslanja se više samo na svog tvorca, a to može biti i samo radnja koja bi rezultirala promjenom odnosa ili okoline.

Prva faza njihovog rada bila je vezana uz filozofiju reizma. Reizam je pokušaj transcendiranja antropocentričnog pogleda na svijet na svijet stvari, na neantropocentrični sustav u kojem je čovjek egzistirao na ravnopravnoj razini sa svime što ga okružuje. Svaka se stvar promatra, vidi i razmatra u svom jedinstvenom stanju. Druga faza se pak može povezati s Arte Povera, body-artom i ambijentalnom umjetnošću, performansom, eksperimentalnim filmom, land artom, intervencijama u prirodi, dok treću fazu karakterizira transcendentalni konceptualizam.

Grupa se prijateljski i svjesno razdvojila nakon izložbe “Information” u MoMA-i, New York, 1970. kako bi omogućila razvoj sljedeće kreativne faze. Članovi grupe nisu željeli profesionalno ući u međunarodni sustav umjetnosti i institucija. Godinu dana nakon prestanka djelovanja grupe, 1971. godine, Pogačnik je osnovao Porodicu iz Šempasa – skupinu komunalnog tipa u kojoj su se u potpunosti isprepleli umjetnička praksa i svakodnevni život, a koja je djelovala do 1979. godine.