VILKO GECAN

Vilko Gecan bio je istaknuti hrvatski slikar poznat po svojim ekspresionističkim slikama i crtežima, te po svom doprinosu časopisu Zenit.

Završio je gimnaziju 1912. godine u Banjoj Luci, gdje je 1910. upoznao Milivoja Uzelca s kojim ga je povezivalo dugogodišnje prijateljstvo i slikarska suradnja. Prva Gecanova ulja potječu iz 1911. i 1912., a tu je i niz crteža perom i olovkom. Krajem 1912. preselio se u Zagreb, gdje je pohađao privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana i upoznao se s umjetnosti Miroslava Kraljevića, što će ga duboko inspirirati. Od 1913. do 1918. godine studirao je u Münchenu, na Akademiji likovnih umjetnosti pod vodstvom Gabriela R. Hackela, i pohađao privatnu školu M. Heymanna. Unatoč nekim preprekama, uspješno je završio prvu godinu, no morao je služiti vojni rok tijekom 1914. godine. Od 1915. do 1918. godine bio je u zarobljeništvu na Siciliji. Tijekom toga vremena sačuvano je nekoliko crteža tušem koji otkrivaju njegove ekspresionističke afinitete (npr. Pobuna, 1914.).

Godine 1919. preselio se u Prag gdje je intenzivno radio na crtežima, dok su njegove slike odražavale utjecaje Kraljevića i Cézannea. Sudjelovao je na izložbama Proljetnoga salona (1919. – 1928.), a nakon povratka u Zagreb postao je članom neformalne grupe mladih slikara, poznate kao praška četvorica. Oni su promicali utjecaje inozemne avangarde i bili poticatelji smjene generacija na hrvatskoj likovnoj sceni. Gecan je također ilustrirao knjigu Istočni greh Ljubomira Micića (1920.), a njegovo paradigmatsko djelo ekspresionizma je slika Cinik iz 1921. godine. U razdoblju od 1924. do 1932., s povremenim prekidima, boravio je u New Yorku, gdje je samostalno izlagao 1926., 1930. i 1931. godine, te u Chicagu. Godine 1928. kratko se vratio u Hrvatsku, a potom se pridružio Uzelcu u Parizu – što je imalo važan utjecaj na daljnji razvoj njegova slikarstva.