SÁNDOR BORTNYIK

Sándor Bortnyik bio je mađarski slikar i grafički dizajner.

Studirao je na Slobodnoj školi u Budimpešti kod Kernstocka i Józsefa Rippl-Rónaija do 1910. Bortnyik je upoznao Lajosa Kassáka 1916. i surađivao s njegovim časopisom MA. Radio je kao suurednik časopisa, objavio je svoje linografije 1918., a bio je i sukustos zajedničke izložbe.

Nakon raspada Sovjetske Republike Mađarske pobjegao je u Beč, a kasnije, 1922., preselio se u Weimar na poziv Farkasa Molnára i tamo živio do 1924. g. Uz Kassákovu pomoć, Bortnyik je objavio album Képarchitektúra (1921.). slikovite arhitekture, izražavajući mađarsku verziju konstruktivizma. Osnovao je svoj reklamni studio Neue Reklame Gestaltung 1922. godine i tijekom 1920-ih stvarao veličanstvene reklamne plakate. Bortnyik nikada nije upisao Bauhaus, iako je bio vrlo aktivan i zainteresiran za Bauhaus i kazališnu radionicu Oscara Schlemmera, te je pohađao satove Van Doesburga na De Stijlu. Ta je veza iznjedrila Bortnjikova nefigurativna djela s jakom arhitektonskom komponentom. Žive boje i geometrijski oblici karakteriziraju njegova djela. Bortnjikovljev umjetnički stil izgrađen je na principima ekspresionizma, kubizma, konstruktivizma i futurizma.

Bortnyik je izlagao u Galerie Der Sturm 1922. u Berlinu i sudjelovao na Kongresu dadaista i konstruktivista u Weimaru, nakon čega je uslijedio njegov solo nastup u Galerie Nierendorf u Berlinu 1923. Nakon povratka u Budimpeštu 1924., 1925. osnovao je avangardno kazalište Zöld Szamár s Ivánom Hevesyjem i Farkasom Molnárom. Bortnyik je osnovao i vodio Škola reklamnog dizajna Műhely od 1928. do 1938. Victor Vasarely bio je među njegovim učenicima. Bio je urednik i dizajner časopisa Uj Föld (1927.), a uređivao je časopis Plakát (1933.). Bio je glavni urednik časopisa Szabad Művészet (1947. – 1949.). Predavao je na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost od 1948. do 1949., a bio je direktor Visoke škole likovnih umjetnosti u Budimpešti između 1949. i 1956. godine.