JANA ŽELIBSKÁ

Jana Shejbalová-Želibská dio je progresivne generacije umjetnika akcijske umjetnosti i konceptualnih umjetnika čehoslovačke neoavangardne scene šezdesetih i sedamdesetih.

Diplomirala je na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Bratislavi (1959. – 1965.) i boravila u Parizu na stipendiji (1968.). Ubrzo je napustila tradicionalnu umjetnost i svoj rad usmjerila prema rastućim međunarodnim tendencijama kao što su pop art i francuski nouveau réalisme.

Šezdesetih godina 20. stoljeća Želibská je radila intervencije u prirodnom okolišu i objekte. Tijekom 1970-ih radila je samostalne akcije i pridonijela je osnivanju raznih umjetničkih festivala. Godine 1970. sudjelovala je na događanju Prvi otvoreni atelijer Rudolfa Sikore, gdje je izložila instalaciju Amanita Muscaria – mogućnost štednje tijekom cijele 1971. godine (1970.). Krajem 1980-ih stvorila je postmoderne objekte i instalacije, a 1990-ih se bavila video umjetnošću. Sudjelovala je i na Majstrovstvá Bratislavy v posune (1979. – 1986.), godišnjem događaju u organizaciji Dezidera Tótha. Njezini su radovi u medijima grafike, crteža, slikanja, asemblaža, instalacije, videa i performansa.

Želibská se otvoreno bavila pitanjima ženskih i muških uloga u društvu. Ona istražuje ženski identitet, prirodu i njezinu povezanost sa ženama te odnos čovječanstva sa Zemljom. Suosnivačica je grupe Čenkovejdeti 1989. godine, koja je kasnije promijenila ime u Untitled (1994.).