Muzej suvremene umjetnosti u suradnji s Institutom za istraživanje avangarde i Kolekcijom Marinko Sudac otvara izložbu Rudolfa Sikore (Žilina, 1946.) i Júliusa Kollera (Piestany, 1939. — Bratislava, 2007.), relevantnih protagonista istočnoeuropske neoavangardne scene.

Radovi ovih umjetnika nalaze se u nekim važnijim zbirkama i muzejima kao što su: muzeju Tate, u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti, u galerijama u Bratislavi, u Generali Fondaciji, u zbirci Kontakt Erste banke te u mnogim drugim europskim galerijama i privatnim zbirkama. Izložena djela dio su zbirke avangardne i neoavangardne europske umjetnosti 20. stoljeća Kolekcije Marinko Sudac, koja s bogatom dokumentarnom građom djeluje i kao platforma za istraživanje umjetničkih praksi u obliku Instituta za istraživanje Avangarde.

Ovom prilikom zagrebačka će publika po prvi puta imati prilike vidjeti stvaralaštvo dvojice umjetnika koji su svojim ostvarenjima označili smjer (čeho)slovačke umjetnosti kasnih 60-ih i ranih 70-ih godina 20. stoljeća.

Nakon 1968., tijekom (čeho)slovačke represije svim je “eksperimentalnim” (konceptualnim) umjetnicima bilo zabranjeno izlagati u javnim galerijama u tadašnjoj Čehoslovačkoj te su poneki i izbačeni iz Društva likovnih umjetnika zbog “kulturno političkih razloga”, dok je svaki pokušaj izlaganja u inozemstvu uglavnom sabotiran od strane državnog aparata. Takva atmosfera prisilila ih je na subverzivne oblike djelovanja, organizaciju izložaba i drugih oblika predstavljanja u alternativnim prostorima – izložbe i druženja u atelijerima i stanovima umjetnika, akcije i manifestne istupe, pa i organizaciju fiktivne galerije – te upotrebu različitih nekonvencionalnih, eksperimentalnih metoda, kao što su mail art, plakat kao oblik izložbe, land art i site-specific situacije ili situacione drame.

Slična situacija vidljiva je i u drugim zemljama iza Željezne zavjese uz određene specifičnosti i ovisno o stupnju kontrole od strane režima a time i umjetničke slobode, što je rezultiralo sa pojavom brojinih nezavisnih galerija i aktivnosti u nekadašnjoj Jugoslaviji (Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu), kao i u Čehoslovačkoj, Poljskoj, ili Mađarskoj.

U turbulentnom razdoblju takozvane čehoslovačke normalizacije, Koller i Sikora bave se kritikom službeno prihvatljive “modernističke slike” i kritikom sustava moći te fundamentalnim problemima postanka čovjeka i civilizacija, kozmologijom, ekologijom, ezoterijom i astronomijom.

Uz već poznate Kollerove fotografske i mail-art radove iz ciklusa “UFO-naut”, dokumentaciju fiktivne galerije “UFO-Galerije Ganek” na najvišem istoimenom vrhu Visokih Tatra te dokumentacije anti-happeninga i akcija, bit će pretstavljena Sikorina amblematska djela koja do sada gotovo da i nisu izlagana ili su izlagana samo sporadično: ciklus “Topografija”, dokumentacija landa arta “Out of the City”, te nekoliko njihovih zajedničkih “utopijskih” projekata. Okosnicu izložbe čine djela koja su izlagana u jednistvenom izložbenom prostoru takozvanog “Prvog otvorenog atelijera” održanoj u kući privatnoj Rudolfa Sikore u Bratislavi, koji je predstavio najvažnije inovativne (čeho)slovačke neoavangardne umjetničke prakse 60ih i 70ih godina 20. stoljeća: konceptualne prakse, body art, akcije, land art, object art, instalacije, Fluxus, kinetičku umjetnost. Jednodnevni događaj okupio je 19 umjetnika iz tri različite generacije:  Milan Adamčiak (1946), Peter Bartoš (1938), Václav Cigler (1929), Róbert Cyprich (1951-1996), Milan Dobeš (1929), Igor Gazdík (1943), Viliam Jakubík  (1945), Július Koller (1939-2007), Vladimír Kordoš (1945), Ivan Kříž-Vyrubiš (1941), Otis Laubert (1946), Juraj Meliš (1942), Alex Mlynárčik (1934), Marián Mudroch (1945), Jana Shejbalová-Želibská (1941), Rudolf Sikora (1946), Ivan Štěpán (1937), Dezider Tóth (1947), Miloš Urbásek (1932).