Referirajući se na jednu od najznačajnijih pojava unutar europske poslijeratne umjetnosti, pokret Nove tendencije [New Tendencies] (Zagreb, 1961. – 1973.), i seriju pet izložbi proizašlih iz pokreta, Institut za istraživanje avangarde i autor projekta, Marinko Sudac, sagledavaju kontekst stvaranja unutar umjetničkih grupa u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata koje su djelovale unutar različitih umjetničkih stilova, od programirane umjetnosti, kibernetike, računalne, algoritamske, digitalne umjetnosti i drugih. Izložbom se također otvara dijalog o umjetnosti danas, onoj koja se stvara unutar rapidno-mijenjajuće tehnološke stvarnosti i novih sustava vrjednovanja.

Promjena paradigme od samostalnog umjetnika do grupa osobito je vidljiva tijekom kasnih 1950-ih i 60-ih godina. Zajedničko djelovanje, u nekim slučajevima i pod manifestima, odvija se unutar vremena značajnog napretka znanosti i društvenih prilika. Kolektivno je djelovanje, kako G. C. Argan tvrdi, tada postalo „neophodno u svim područjima istraživanja: u urbanističkom planiranju i znanosti, kao i u industriji, pa zašto grupno istraživanje ne bi bilo moguće i u umjetnosti?“ Takav primjer nalazimo u radovima Grupe Uno (predstavljena radom člana grupe Nate Frascà). Programirana umjetnost (arte programmata), kojoj naziv daje Umberto Eco 1962., nastaje sustavnom razradom strogo određenih numeričkih/matematičkih zakonitosti. Slike prestaju biti pojedinačna umjetnička djela, one postaju jedinice u serijama kao posljedice analitičkoga procesa. Jedni od predstavnika te umjetnosti su i umjetnički par Lucia di Luciano i Giovanni Pizzo, koji izlažu i na izložbi Nova tendencija 3 1965. g. Njihovo se djelovanje odvijalo i unutar dvije umjetničke grupe – Gruppo 63 (uz umjetnike: Francesco Guerrieri, Lia Drei) te Operativo R (uz Franca di Vita i Carla Carchiettija).

Gruppo Austria, predstavljena je na izložbi članom Jorritom Tornquistom, teoretičarom boje,  koji svoje radive temelji na točnim eksperimentima s bojom, gustoćom i jasnoćom te analizom komplementarnih učinaka. Richard Kriesche, drugi član grupe, u katalogu izložbe Tendencije 4 prognozira jednu mogućnost budućnosti umjetnosti: „budući zadatak umjetnika mogao bi biti da ponudi ‘osnovne instrumente’ koji podliježu slobodnoj manipulaciji pojedinca. Nikakvo ‘gotovo umjetničko djelo’, nego osnovna iskustva okvirni su program za individualne mogućnosti i ostvarivanja.“

Sredinom 1960-ih javlja se i kompjuterska umjetnost, ona nastala i potpomognuta tada novim tehničkim dostignućima i procesima programiranja. Stvaratelji tih radova rijetko su akademski umjetnici, a često znanstvenici, programeri, komjuterski entuzijasti. Stvaraju radove, grafike nastale upotrebom računala, kompjuterski-potpomognute filmove i kompozicije; nastaju kibernetski uređaji i ambijenti, strojevi koji stvaraju „umjetnost“. Među pionirima te umjetnosti su i Myron W. Krueger, otac umjetne stvarnosti,  i Frieder Nake, jedan od začetnika digitalne (algoritamske) umjetnosti. To su samo neki od pojedinaca koji su svojim radom i teorijskim djelovanjem izgradili temelje za najrecentnije oblike digitalne umjetnosti kao što je NFT (non-fungible token; nezamjenjivi token; jedinstvena šifrirana digitalna datoteka koja u sebi uključuje sve relevantne informacije o sadržaju koji predstavlja, a može se identificirati putem jedinstvenog koda). Također jedan od pionira te umjetnosti, Herbert W. Franke, stvarao je generativnu fotografiju, radio s analognim računalima i digitalnom umjetnošću, a nedavno je svoju seriju radova Math Art (1980. – 1995.) pretvorio u NFT (non-fungible token).

Razvitak tehnologije daje umjetnicima nove ideje o budućnosti – kako ona može izgledati u svojem utopijskom ili distopijskom izdanju. U tom segmentu umjetnici stvaraju u razmeđu tjeskobe, nade i želje. Na izložbi Nova tendencija 3, uslijed Hladnog rata SAD-a i SSSRa, izlažu sovjetska grupa Dviženie (ovdje predstavljena futurističkim projektima Leva Nussberga) i američka grupa Anonima (predstavljena ovdje umjetnikom Edwinom Mieczkowskim).

Aktivni od kasnih 60-ih i dan danas, umjetnici okupljeni oko međunarodne grupe sa sjedištem u Americi, Art Research Center s predvodnikom Michaelom T. Stephensom,  djeluju na sjecištu znanosti, matematike i umjetnosti. Stephens smatra da: „Umjetnici mogu i trebaju biti eksperimentatori i ‘sistem ranog upozorenja’ za budućnost svijeta – zadržavajući svoje estetske funkcije, ali da čine istodobno cjelinu s potrebama svoje društvene okoline.“ Jedan je od članova grupe jest i Jon Bress Thogmartin koji je i danas aktivan na polju digitalne umjetnosti te ovdje izlaže i rad u formi NFT-ja  (non-fungible token).

U današnjem visoko globaliziranom i digitalnom svijetu i umjetnost istražuje svoje mogućnosti i granice. U tom kontekstu propitivanja i komentiranja današnjeg stvaralaštva unutar rapidno-mijenjajuće tehnološke stvarnosti radovi su stvorili i grupa Autopsia, depersonalizirani umjetnički projekt koji svoje stvaranje, uz industrijsku glazbu, temelji na semplu, osnovnoj jedinici post-produkcijskog materijala, i jedan od predstavnika jugoslavenske Nove umjetničke prakse, Radomir Damnjanović Damnjan, koji sa svojim „trodimenzionalnim slikama“ istražuje granice i poveznice predmetne i bespredmetne umjetnosti putem NFT-a  (non-fungible token).

Izložba New Fundamental Tendencies ističe specifični kontekst unutar kojeg su grupe umjetnika stvarale umjetnost uz pomoć operativnih postupaka i novih tehnologija, a koji dolazi kao nasljeđa futurizma i konstruktivizma kao pionirskih pokreta iz prve polovine stoljeća, gdje njihovi poratni nasljednici nastavljaju ideal sjedinjenja suvremene umjetnosti i znanosti, upotrebe novih tehnologija, među kojima i računala, u svrhe umjetničkog oblikovanja – kako ukazuje Ješa Denegri.

Od programirane umjetnosti do NFT-a (non-fungible token), mnogo se toga promijenilo u društvenom i tehnološkom okruženju. Ono što ih povezuje je niz započet matematičkim, programiranim slikama u serijama koje su otvorile put kompjuterski-generiranoj umjetnosti i stvaraocima izvan umjetničkog svijeta. To je dovelo do danas potpuno demokratičnog stvaranja sadržaja na internetu. No, je li blockchain zaista platforma umjetničke demokracije? Može li se unutar visoko-marketinški reguliranog sustava stvaranja digitalne umjetnosti razviti iskrena umjetnička linija koja će nastaviti fundamentalne tendencije koje su započete 1960-ih?

Feđa Vukić, jedan od autora tekstova u nadolazećem katalogu izložbe, tako s pravom pita: „Je li je suvremeni trend tokenizacije (NFT-non-fungible token) slike novi alat ljudskog nadilaženja prirodnog ili pak put u novu simboličku razinu ideje o slobodi unutar tehnologizirane stvarnosti?  Ili je to, eventualno, put u direktnu, digitalnu, demokraciju, a što je na tehničkoj razini Beer iskušavao još ranih sedamdesetih godina u projektu Cybersin (1971. – 1973.) za vladu Salvadora Allendea . Jesu li to nove fundamentalne tendencije računarstva, estetike i ljudske vrste uopće?“

📷: Andi Bančić

PRESS

HRTi: VIJESTI IZ KULTURE – New Fundamental Tendecies & 62. Annale
lavoce.hr: La tecnologia. Un’eredità del futurismo e del costruttivismo
Jutarnji list: POREČKI ANNALE ‘Umjetnost se uvijek zanosila revoulcionarnim promjenama. Stvaramo novu platformu za NFT u Hrvatskoj‘
Glas Istre: NEW FUNDAMENTAL TENDENCIES. Dijalog o umjetnosti danas, onoj koja se stvara unutar rapidno-mijenjajuće tehnološke stvarnosti i novih sustava vrednovanja
Istra24: POREČ 62. Annale / New Fundamental Tendencies
Bug.hr: New Fundamental Tendencies – prva kontekstualna izložba NFT-ja u Hrvatskoj
Culturenet: Annale: New Fundamental Tendencies
magme.hr: OVA IZLOŽBA U POREČU POSLASTICA JE ZA SVE ISTINSKE LJUBITELJE SUVREMENE UMJETNOSTI