Izložba Ljubav prema subverziji, zahvaćajući vremenski raspon od osamdeset godina ili točnije od 1932. do 2012. godine, predstavlja umjetnike i umjetničke grupe čiju je umjetnost obilježio društveni aktivizam sa ciljem poticanja promjena u područjima institucionalne kulture i društveno-političkog okruženja ili, barem, mijenjanja svijesti svoje publike.

iječ je, dakle, o umjetnicima koji su svoju društvenu poziciju i umjetničku praksu shvatili kao platformu za promicanje programa i strategija čiji je cilj bio potkopavanje zatečene razine i oblika vladajućeg autoriteta, uključujući pozicije političke moći, građanskog morala te hijerarhijsku strukturu unutar koje se odvija umjetničko stvaralaštvo. Njihov se aktivizam u području umjetničkog izraza paralelno manifestirao kao radikalno odstupanje i suprotstavljanje tradicionalnim umjetničkim disciplinama i, nadasve, umjetničkom radu čiji je cilj umjetnički objekt, a regulator tržište umjetnina.

Izložba predstavlja kontinuitet aktivističke umjetničke prakse u našoj regiji. Tema izložbe predstavljena je fotografskom i video dokumentacijom performansa, audio instalacijom, eksperimentalnim i autorskim filmovima.

Kronološki početak izložbe je filmski sinopsis ‘Glave u vrećama’ kojeg je 1932. napisao Jo Klek (Josip Seissel) za desetogodišnjicu osnutka legendarne i zamalo zaboravljene grupe Traveleri.
Posebnu cjelinu predstavlja program eksperimentalnog filma pod nazivom Tune in Screening, koji obuhvaća filmove jugoslavenskih autora nadahnutih zapadnjačkom rock muzikom, snimljene u razdoblju od 1966. do 1976. godine. Kronološki završetak izložbe recentni su filmovi Željka Kipkea, jednog od istaknutih predstavnika neoavangardne umjetničke prakse još od kraja sedamdesetih godina, koji zorno pokazuju da individualne subverzivne strategije još uvijek predstavljaju aktualnost suvremene umjetničke prakse.

Kronološki završetak izložbe recentni su filmovi Željka Kipkea, jednog od istaknutih predstavnika neoavangardne umjetničke prakse još od kraja sedamdesetih godina, koji zorno pokazuju da individualne subverzivne strategije još uvijek predstavljaju aktualnost suvremene umjetničke prakse. Jednostavno, riječ je o ljubavi koje se niti umjetnici, niti publika ne bi nikad trebali odreći.

Materijali izložbe posuđeni su od autora, Kolekcije Marinko Sudac, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Hrvatskog filmskog saveza.