Tabula rasa: autorefleksivno, primarno i analitičko u hrvatskoj umjetnosti

Muzej suvremene umjetnosti Istre, Pula, Hrvatska, 2014.

kustos: Mladen Lučić

Izloženi umjetnici:

Milivoj Bijelić, Boris Demur, Slavomir Drinković, Marijan Jevšovar, Dean Jokanović Toumin, Željko Kipke, Ivan Kožarić, Antun Maračić, Marijan Molnar, Goran Petercol, Dubravka Rakoci, Ante Rašić, Damir Sokić, Mladen Stilinović, Goran Trbuljak, Josip Vaništa

Izložba pod nazivom Tabula rasa bila je tijekom lipnja mjeseca 2013. godine postavljena u Gliptoteci HAZU u Zagrebu, a sada će u nešto izmijenjenom i proširenom obliku biti predstavljena u Muzeju suvremene umjetnosti Istre / Museo d’arte contemporanea dell’Istria. Izložba u MSUI / MACI ne želi samo obuhvatiti primarne i analitičke umjetničke postupke, već će ih, kao glavni akcent i izvjesni finalni produkt smijestiti u puno širi kontekst autorefleksivne i autoreferencijalne umjetničke prakse u Hrvatskoj od druge polovice pedesetih godina prošlog stoljeća pa sve do recentnih radova hrvatskih umjetnika koji se i danas u svojoj umjetnosti referiraju i služe upravo takvim postupcima.

Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, umjetnik Josip Zanetti povlači sivu horizontalnu liniju preko praznog, manje intenzivnog sivog platna, što ujedno predstavlja početak izuzetno discipliniranih i analitičko-primarnih postupaka u hrvatskoj umjetnosti, koji će trajati do današnjih dana. U šezdesetim godina niz se umjetnika, poput Julija Knifera, Josipa Vanište, Ivana Kožarića, Marijana Jevšovara, Đure Sedera, Mladena Galića, Ive Gattina, Eugena Fellera i mnogih drugih, u svojem izrazu služi takvim postupcima, da bi sredinom sedamdesetih godina radovi prvenstveno slikarske primarne i analitičke umjetničke prakse, kao izvjesni slikarski ekvivalent idejnih postulata konceptualne umjetnosti, doživjeli svoj zenit.

Radovi nove generacije umjetnika poput Gorana Petercola, Borisa Demura, Gorana Trbuljaka, Željka Kipkea, Antuna Maračića, Marijana Molnara, Damira Sokića, Ante Rašića, Milivoja Bijelića, Mladena Stilinovića i drugih obilježili su slikarstvo i umjetnost tog razdoblja, koje je ipak zbog svojeg radikalnog stava ostalo nepravedno marginalizirano u odnosu na druge, main stream pojave tog vremena.