VERBUMZONA
1
Ratomir Kulić i Vladimir Mattioni: Verbum program
Tema: Produkcija (1)
Metoda: Pseudo-produkcija
Model (1): Mapiranje mentalnih polja
2 (1)
Ruma, 14. lipnja 1974.
Verbum No.1
Serija A
Verbum objekt: Zgrada
Opis: Jednokatna zgrada, tlocrt 17,80/11,05 m plus 3,85/4,95 m, visina 15,00 m, pročelje je siva žbuka i svijetlo-žuta cigla.
Postav: Promatranje.
Zapis: Fotografija.
Koncept: Ratomir Kulić
3 (2)
Ruma, 23. lipnja 1974.
Verbum No.2
Serija A
Verbum objekt: Plakat
Opis: Format 24,5/35 cm, bijeli papir tiskan crnom i crvenom bojom, djelomični ispis rukom. Žig u gornjem lijevom kutu, crveni križ otisnut ispod teksta.
Postav: Plakat je premješten s uredskog izloga Crvenog križa na ulazna vrata stambene zgrade. Izrezan je komad 9/14 cm, nalijepljen na dopisnicu i poslan na adresu autora postava.
Zapis: Fotografije i zvuk.
Koncept: Ratomir Kulić i Branka Marić
4 (3)
Ruma, 1. srpnja 1974.
Verbum No.3
Serija A
Verbum objekt: B.R.A.N.K.A.
Opis: Ljudsko biće, spol ženski, visina 170 cm, težina 55 kg, tjelesne mjere 86,64,94 cm, starost 24 godine.
Postav: Promatranje.
Zapis: Fotografije i zvuk.
Koncept: Ratomir Kulić
5 (4)
Ruma, 23. srpnja – 14. rujna 1974.
Verbum No.4
Serija A
Verbum objekt: Jabuka
Opis: Plod jabuke, zelena boja, težina 90 gr, oznaka “apple”.
Postav: Promatranje između 23. srpnja i 14. rujna 1974.
Zapis: Fotografije i zvuk.
Koncept: Gordana Mattioni
6 (1, 6)
Može se reći da je verbum riječ ili broj, objekt ili znak, ali mi ne želimo o njemu govoriti kao o pojmu; privremeno ga možemo predstaviti kao model koncentrične strukture rotirajućeg kretanja:
1 subjekt 6
2 postav 5
3 prostor 4
4 situacija 3
5 objekt 2
6 produkcija 1
U ovoj se strukturi verbum iskazuje kroz pretpostavljene razine u interakciji djelatnog subjektiviteta i konkretizirane sredine.
7. kolovoza 1974.
7 (2, 7)
Postoje situacije i pojave koje određuju materijalnu egzistenciju verbuma i situacije i pojave nastale njegovim postavom. Zato možemo reći da komuniciramo znak-situacijama, odnosno strukturom sredine u koju je locirano naše biće.
8 (7)
Ruma, 2. rujna 1974.
Verbum No.5
Serija A
Verbum objekt: Jabuka 2
Opis: Plod jabuke, zelena boja, težina 300 gr, oznaka “apple”.
Postav: Pojeden plod jabuke.
Zapis: Fotografije i zvuk.
Koncept: Gordana Mattioni
9 (8)
Ruma, 18. rujna 1974.
Verbum No.6
Serija A
Verbum objekt: Maslačak
Opis: Stabljika sa sjemenkama maslačka, visina stabljike 20 cm.
Postav: Ubrana stabljika, otpuhane sjemenke.
Zapis: Fotografije i zvuk.
Koncept: Brana Marić
7. listopada 1974.
10 (3, 10)
Postavi su sadržaj organski strukturiranog opažanja koje nije isključivo vezano za percepciju već za jedan integralni vid saznanja. Postavi afirmiraju sve potencije u spoznaji. Priroda postava je integralna jer je projekcija integralnog bića. Postav stvara veoma visok stupanj sudjelovanja; individua ne može stvoriti objektivan, racionalan ili bilo kakav stav izoliran iz stvarnosti.
11 (4, 11)
Verbum nije sredstvo koje prenosi poruku već metoda komuniciranja s univerzumom, ali metoda nestrukturiranog, izvan-jezičnog komuniciranja. On je i način mišljenja i način djelovanja – činjenica – ali ni jedno ni drugo posebno.
28. listopada 1974.
12 (5, 12)
Verbum situacija predstavlja sredinu kao integralno polje. Sam kreativni čin, odnosno postav, odnosi se na uobličavanje polja. Obzirom da se konstituira u komunikaciji s univerzumom po karakteru je ritualan. Čin postava izaziva polje kao totalitet sredine, odnosno jediničnu situaciju, koja kao mentalna točka čini element mentalne geografije.
13 (6, 13)
Postavi nisu posljedica organizacije iskustva. Oni su prije metoda buđenja jediničnih situacija i omogućavaju konceptualizaciju iskustva, odnosno poopćavanje i apstrahiranje. Konceptualizacija iskustva putem medija služi jedino širenju informacije o neidentificiranom. Verbum kao konačna informacija ne postoji. Sve ono što je plod racionalnog operiranja i organiziranja plod je verbum-produkcije kao oblika pseudo-produkcije. Zahvaljujući tome što je predmet prepušten vlastitom postojanju, što njegova individualna suština uvijek odražava svoju identičnost, u stanju smo samo parafrazirati njegovom formom; suština ostaje intuitivno shvaćena i ne može se na bilo koji način izraziti.
14 (7, 14)
Verbum je entitet neovisan o idejama, on je van racionalnog svijeta koji operira apstraktnim kategorijama. Predmet se može intuitivno shvatiti i iskustveno doživjeti samo ako se oslobodimo racionalne spoznaje, odnosno shvaćanja pojma pojmom. Verbum je upravo ostvaren dezintegracijom naše apstraktne predodžbe o predmetu. Potiskivanjem apstraktnih kategorija (postavi) svijest o vlastitosti raste i širi se. Čitavo biće postaje svjesno, ne samo intelekt.
15 (8, 15)
Svaka jedinična situacija implicira doživljaj mnogostruke svijesti. Jedinična situacija jeste mnogostruka svijest – ona nije realna ni nerealna, već je mentalna i postoji trenutačno. Svako potiskivanje praćeno je duhovnim napretkom – biće je u djelovanju, u toku, stalno se nadilazeći. Dezintegracijom naše osobnosti (racionalnog svijeta) na točke koje čine geografiju osjetilnih i mentalnih entiteta oslobađamo svoje biće onih činilaca koje ometaju shvaćanje čitavog bića.
16 (9, 16)
Cilj programa nije u postavljanju što većeg broja verbuma, jer samim gomilanjem verbuma ne možemo dosegnuti predodžbu o sveobuhvatnoj stvarnosti (slično bilo kojem strukturiranom komuniciranju).
17 (16)
Ljubljana, 4. studenog 1974.
Verbum No.7
Serija A
Verbum objekt: Samoljepiva traka
Opis: Crvena boja, duljina 66 m, širina 5 cm.
Postav: Traka zalijepljena po Trgu republike.
Zapis: Fotografije i super 8 film.
Koncept: Vladimir Mattioni
18 (17)
Zagreb, 5. studenog 1974.
Verbum No.8
Serija A
Verbum objekt: Cigla
Opis: Stara cigla, dimenzije 29x14x6.5 cm, boja svijetlo-žuta i crvena, oznaka St.T.
Postav: Cigla je postavljena u sredinu Katarinskog trga.
Zapis: Fotografije i super 8 film.
Koncept: Vladimir Mattioni
19 (18)
Ruma, 17. studenog 1974.
Verbum No.9
Serija A
Verbum objekt: Catalpa bignonioides
Opis: Drvo katalpe, visina 5 m, boja kore je smeđa, krošnja bez vegetacije, plod duljine 20 – 40 cm, debljina ploda 1 cm.
Postav: Plodovi bojeni acrylom – crveno, žuto, plavo i bijelo.
Zapis: Fotografije i super 8 film.
Koncept: Branka Kulić
20 (19)
Ruma, 17. studenog 1974.
Verbum No.10
Serija A
Verbum objekt: Rupčić
Opis: Papirni rupčić, dimenzije 34×34 cm, žuta boja.
Postav: Rupčić korišten za brisanje nosa.
Zapis: fotografija, super 8 film i zvuk.
Koncept: Gordana Mattioni
4. prosinca 1974.
21 (10, 21)
Mi koristimo specijalizirane načine organizacije kako bi predstavili individualno iskustvo. Produkcijom ne izražavamo već predstavljamo – ne evociramo već proizvodimo slike. Predstavljeno iskustvo nije iskustvo koje se predstavlja već neko novo. Time ovakav jezik oslobađamo simboličkih nadgradnji upotrebljavajući ga onakvim kakav on jeste – ne zatvarajući u njega vrijednosti. Produkcija djeluje kao pretvarač neposrednog osjetilnog i mentalnog iskustva. Ovakav način skladištenja iskustva preoblikuje iskustvo. Sagledavajući jedan niz nestrukturiranih veza kroz neki niz strukturiranih uvećavamo iskustvo oblicima različitih medija.
10. prosinca 1974.
22 (11, 22)
Produkcija ne samo što predstavlja zadovoljenje u jednoj povijesnoj konkretnosti već je i nužan proces dolaženja do situacije iz koje stječemo intuitivan uvid u ono što je nedostupno sa stajališta racionalnog ispitivanja. Produkcija znači zamjenu neposrednog iskustva kao sadržaja određenih znanja o stvarnosti. Osnovna odlika bića leži u obliku mišljenja, odnosno stvarnost bića leži u načinu po kojem ono zna stvarnost i metodama pomoću kojih proizvodi svoje znanje o stvarnosti. Pojavljivanje bića dano je kroz produkciju tumačenjem stvarnosti kao predodžbe, odnosno tumačenjem predodžbama.
23 (12, 23)
Prostorno povezivanje mentalnih punktova čini mentalnu geografiju. Mentalne točke ne mogu se naknadno sagledati kao neovisni entiteti već kao prostorna mnogostrukost bića koje se kontinuirano ostvaruje kroz transcendenciju i apstraktno mišljenje. Tek u jednoj otvorenoj geografiji ostvarenih verbum-situacija, koja nikad ne može postati cjelina ili dovršena predodžba, nalazimo prisustvo stvarnosti. Umjesto da o njoj samo mislimo dosežemo je pomoću vlastite egzistencije. U produkciji, u kretanju kroz predodžbe nalazi se dah našeg postojanja.
17. prosinca 1974.
24 (13, 24)
Model programa formalna je struktura konstruirana kao operativni proces. Međutim, ono što je omogućilo funkcioniranje modela nije identično sa samim modelom koji je rezultat kanoniziranja tehnike uvida. On ne iscrpljuje ono što ga omogućuje, kao što ga trenutak onog na što upućuje njegovo funkcioniranje potpuno razara. Već sam čin postava, koji u potpunosti određuje verbum, izaziva djelovanje koje je sasvim neuhvatljivo (pošto je polje događaja trenutno, situacija je potpuno definirana i potpuno neuhvatljiva). Bavljenje produkcijom čitavom procesu daje programski karakter.
25 (14, 25)
Program nije pozicioniran, njegov obrazac opažanja očituje se kao naš odnos spram svijeta. Programski je karakter omogućen bavljenjem produkcijom kao smislom igre. To omogućuje sudjelovanje prije nego predstavljanje obrađenog artefakta.
26 (25)
Ruma, 22. prosinca 1974.
Verbum No.11
Serija A
Verbum objekt: Dimnjak
Opis: Dimnjak stare pivovare, materijal je cigla, boja je terakota, visina 38.00 m, tlocrt je osmerokutni poligon s prijelazom u krug, stranica poligona 1.20 m.
Postav: Promatranje.
Zapis: Fotografije.
Koncept: Vladimir Mattioni
30. prosinca 1974.
27
Sekretarijatu bio 6, Ljubljana
Za izložbu bijenala industrijskog oblikovanja nudimo vam dokumentaciju o dvanaest verbum situacija koje je Verbum program realizirao tokom 1974. godine. Verbum program se bavi specifičnim oblikom dizajna sredine i istraživanjem u oblasti komunikacija. Nadamo se da će naši projekti biti od interesa za bio 6 kao doprinos onim tendencijama koje su van konvencionalnog profesionalizma. Program ima cilj da mapira fiktivnu geografiju mentalnih točaka predstavljenih objektima – verbumima. Njihovo je jedino značenje informacija o postojanju samog programa. Lišeni bilo kakvog drugog značenja ovi objekti lansirani verbum-propagandom tvore skupa sa sredinom u kojoj su locirani specifične situacije kao elemente mentalnog dizajna. U ovom se slučaju dizajn shvaća kao svojstvo svake osobe da autorski reagira na doživljaj sredine i vlastitog bića, bez obzira na nivo svjesnog sudjelovanja.
Verbum program je prije zagovaranje načina mišljenja nego model mišljenja, premda se na prvi pogled može činiti suprotno. Njegova produkcija samo je nužno i svjesno parafraziranje etabliranih formi komunikacije. Grupa od dvanaest verbum-situacija predstavlja prvu seriju programa, premda se ne radi ni o kakvom zatvorenom sustavu koji bi se sastojao od unaprijed predviđenog broja faza.
Kao dokumentaciju, koja treba predstaviti Verbum program, prilažemo model verbuma, katalog verbum-situacija i osnovne kartice programa. Osim ovih dokumenata program raspolaže filmovima, fotografijama, slajdovima, mapama, plakatima, stripovima, zvučnim zapisima itd.
Prijateljski pozdrav,
Kulić & Mattioni
28 (26)
Ruma, 2. siječnja 1975.
Verbum No.12
Serija A
Verbum objekt: Stolac
Opis: Drveni stolac, bijela boja, djelomice oštećena.
Postav: Stolac prenesen iz autorovog stana u polje.
Zapis: Fotografija.
Koncept: Ratomir Kulić
4. siječnja 1975.
29 (15, 29)
Produkcija nema za cilj uvid u razumijevanje, već prostornu organizaciju homogenim jedinicama koje su rezultat umjetnog prevođenja jednog vida iskustva u drugi. Pri tome se koriste dokumenti o verbum-situaciji nastojeći da se parafrazom uspostavi sustav usporedan sustavima umjetničke ili neke druge produkcije (demonstracija pseudo-produkcije). Predstavljanje verbum-situacije bilo kojim jezikom nemoguće je, jer je ona neopoziva sa stajališta apstraktno vizualne percepcije koja je konvencionalna i ograničena. To bi značilo da je čitava dokumentacija nepotrebna da ne parafrazira ili čak pothranjuje jednu iluziju koja djeluje kao stvarna i vjerna prirodi stvari.
30 (16, 30)
Način formiranja misaonog stava bitno je drugačiji od onog kojega perpetuira teorija spoznaje. On se otkriva u svjesnom djelovanju subjekta (predmetna svijest) koji izaziva refleksiju neidentificiranih struktura (pred-znanstvena ili post-filozofska svijest). Djelovanje se može shvatiti kao metoda ovakvog misaonog stava. Usmjereno je prema cjelini svijeta za razliku od znanstvenog stava koji stvara predodžbu o cjelini i moguć je jedino ako se stvori točka motrišta izvan cjeline, izvan konkretnog.
31 (17, 31)
Mi se ne zalažemo za neku spekulativnu filozofsku metodu koja zanemaruje iskustvo, za metodu koja naturalizira našu spoznaju ili naše iskustvo. Naš način djelovanja završava tamo gdje počinju sve objektivizirajuće metode, dakle u pred-teorijskom i post-refleksivnom iskustvu na kojem se zasniva prije svega umjetnički napor da se dopre do suštine stvari.
32 (18, 32)
Verbum-situacija je specifičan vid odnosa kojem produkcija daje određen društveni status, čineći ga ujedno i našim stavom prema onome što nazivamo konkretnim svijetom.
33 (19, 33)
Verbum program je metodičko razbijanje nekritički prihvaćenog važenja objektivnog i prihvaćanje onog što vrijedi kao subjektivni smisao. Ali proizvođenje tog smisla putem postava nije samo proizvođenje pojedinačno postojećeg, već svega postojećeg kao smisla svijeta.
Subjektivnost, o kojoj je riječ, projicira svijet putem mentalnog dizajna. U tom slučaju subjektivnost dobiva od svijeta svoj smisao koji tumačimo kao univerzalni smisao. Prema tome, ova subjektivnost je konkretna tek ako ima svijet dizajniran kao svijet subjektivnosti, a ne kao realno prihvaćen svijet.
34 (20, 34)
Verbum je isto toliko individualni proizvod duha koliko i objektivna energija iz koje se duh napaja da bi omogućio vlastitu organizaciju. On otkriva svoj oblik (identificira se) tek u onome što ne dozvoljava nikakvo objektivno oblikovanje, ali je njegova stabilnost (određenost) moguća tek u trenutku ove suprotnosti. Ako se objekt otkriva kao subjektivni doživljaj (manifestacija bića) njegova objektivnost se oslanja jedino na događanje bića.
35 (21, 35)
Verbum-situacija ne može se shvatiti kao konačna kvaliteta već kao beskonačna aktivnost koja se trenutno identificira s ponašanjem duha. Nju je u izvjesnom smislu moguće shvatiti pomoću prakoda, odnosno intuicije.
36 (22, 36)
Verbum-prostor je interakcija koja se odvija van subjekta, dakle u kojoj on sudjeluje, za razliku od verbum-situacije koja se odvija u subjektu i u kojoj on ne sudjeluje.
37 (23, 37)
Verbum je znak sebe samog, ono čijoj suštini nije potrebna oznaka druge stvari ili oznaka oznake da bi bio definiran. On jeste znak verbum-situacije ali ne kao znakovna zamjena. On provocira verbum-situaciju ali se ni provociranje ne može shvatiti kao njegova funkcija. Njegov identitet je apsolutan.
10. siječnja 1975.
38
Zahvaljujemo za materijal kojeg ste nam poslali. Pošto nismo primili ispunjeni obrazac, prilažemo ga i molimo vas da ga ispunite i što prije natrag pošaljete.
Primite pozdrave,
tajnica bio,
Lenka Bajželj
19. siječanja 1975.
39 (24, 39)
Jedinična situacija zahtijeva ritual poticanja, mitski oblik sudjelovanja. Geografija bi trebala predstavljati mitologiju verbuma, odnosno jednu imaginarnu geografiju točaka koje stoje kao toposi mentalnih stanja subjekta.
26. siječanja 1975.
40 (25, 40)
U jediničnoj situaciji nema umjetnosti, umjetnost proizlazi iz cjelokupnog polja kao njegov model. U produkciji je umjetnost konstituirana kompleksno kao zamjena za stvaralački obred i njegov je mimetički oblik. Organizacija iskustva u umjetničke strukture ima za cilj održavanje toka svijesti (groteskno) obrađenim formulama koje predstavljaju određena stanja i emocije.
8. veljače 1975.
41 (26, 41)
Umjetnost vraća konzumenta pred stvarnost za razliku od igre koja ga vraća u stvarnost. Objema su zajedničke predodžbe kao različiti oblici iskustva, ali u igri konzument postaje predodžba.
16. veljače 1975.
42 (27, 42)
Realitet mora govoriti sam za sebe kao prostorna modulacija. Naša sredina je i naše opažanje kao što i naše opažanje predstavlja sredinu.
43 (40)
Beograd, 1. – 5. ožujka 1975.
Verbum program
Dokumenti 1-12. Serija A. Zona 1
Galerija studentskog centra
Producenti: Kulić & Mattioni
Kurator: Dunja Blažević
6. ožujka 1975.
44
Obavještavamo vas da je žiri bio 6 odabrao Verbum program za izložbu.
Molimo vas da nam pošaljete materijale između 28. ožujka i 2. travnja 1975. na adresu: Gospodarsko razstavišče, Ljubljana, s oznakom “za bio 6”.
Primite pozdrave,
tajnica bio,
Lenka Bajželj
15. Ožujka 1975.
45 (28, 45)
Postav je oblik magijskog priopćavanja – trenutak kad objekt prelazi iz svojeg zatvorenog, nijemog u govorno stanje, trenutak kad on kroz subjekt progovara. Traženi smisao: spoznati svoje podrijetlo u igri i njezinoj mitskoj suštini.
46 (29, 46)
Uočiti što nam jedan oblik kazuje znači neizbježno pribjeći jezičnom razlaganju. Nas ne interesira imenovani smisao već ono što sam oblik ostvaruje ili inicira. Odnos prema tom objektu i zbivanje tog odnosa jeste subjekt tog interesa.
47 (30, 47)
Za razliku od znanosti koju interesira konačnost stvari, znači objašnjivost, smatramo da se stvarnost ne može reducirati, ali sebe ne lišavamo mogućnosti da stvorimo odnos prema njoj i da taj odnos na određen način ne dovedemo na nivo poetske razumljivosti aktivnim stavom koji je samo izraz traganja za neotuđenim smislom stvari.
22. ožujka 1975.
48 (31, 48)
U produkciji postoji izvjesna količina napora da se svijet napravi na način kakav on već jest.
29. ožujka 1975.
49 (32, 49)
Proces ne može predstavljati samoga sebe. Potrebno je da se na izvjestan način organizira. Objekt – njegovo značenje jeste njegovo stvarno postojanje – njegova egzistencija djelo je onog tko ga predstavlja.
1. travnja 1975.
50
Sekretarijatu bio, Ljubljana
Šaljemo vam kompletnu dokumentaciju prve serije Verbum programa koja je zastupljena s dvanaest verbum-situacija.
Naziv izložbe:
Kulić & Mattioni
Verbum program
Dokumenti 1-12
U prilogu vam dostavljamo upute za postavljanje eksponata.
Prijateljski pozdrav,
Kulić i Mattioni
Postav izložbe
Katalog (tiskovina). Sadrži model verbuma, tekst i nepopunjenu karticu.
Kartice (xerox). Dvanaest popunjenih kartica realiziranih verbum situacija. Postaviti prema rednom broju.
Mapa (xerox). Zona 1, dokument koji pokazuje mapiranje verbum postava u okviru jedne zone definirane geografskim koordinatama.
Fotografije (b/w). foto-set dokumenata o slijedećim postavima:
Plakat 15 fotografija 40×35 mm
Zgrada 2 fotografije 40×35 mm
B.R.A.N.K.A. 2 fotografije 40×35 mm
1 fotografija 210×185 mm
Maslačak 20 fotografija 40×35 mm
1 fotografija 210×185 mm
Cigla 5 fotografija 40×35 mm
Stolac 9 fotografija 60×60 mm
Color slides 59 komada
Svaki okvir nosi oznake: redni broj verbum situacije i redni broj snimke. Prezentacija se može izvesti projekcijom ili direktnim izlaganjem cijelog kompleta.
Stripovi (xerox). Komplet od pet nastavaka:
No.1 Maslačak
No.2 Dimnjak
No.3 Jabuka
No.4 Traka (početak)
No.5 Traka (nastavak)
Plakat (xerox). Predložak za plakat koji sadrži dokumente s tri postavke: plakat, zgrada, dimnjak.
Zvučna traka. Beskrajna zvučna traka dužine 6415 mm. Brzina snimanja 9.5 cm/sec. Reproducirati na dva magnetofona.
51 (46)
Verbum kartica
Offset na papiru, 21×63 cm, (1-1000)
Nakladnik: Galerija SKC Beograd, 1975.
Tekst: Verbum program ispituje komuniciranje jediničnim situacijama subjekta i sredine. Kao znak koji zamjenjuje totalitet situacije verbum objekt predstavlja jedinstvo oznake i označenog. Postav verbum objekta je individualni proces oblikovanja verbum prostora koji nastaje fiksiranjem odnosa verbum objekta i prostora. Verbum objekt označava polje događaja koje se u kontekstu programa registrira kao mentalna točka, element geografije mentalnog dizajna sredine. Ovakav postupak omogućava da se jedinična situacija putem postojećih sredstava komuniciranja plasira kao informacija o neidentificiranom.
Koncept programa zasniva se na sudjelovanju neograničenog broja autora koji bi dokumentima vlastitih verbum postava omogućili prikaz funkcioniranja programa, bez obzira na njihova profesionalna ili bilo kakva druga opredjeljenja. Smisao verbum produkcije treba tražiti u nastojanju da se parafrazom uspostavi produkcijski sustav usporedan institucionaliziranim sustavima. Verbum produkcija komunicira svim dokumentima verbum programa.
Postavi vlastiti verbum objekt.
Ispunjenu karticu vrati na adresu verbum dokumentacijskog centra.
52
Ljubljana, 11. travnja 1975.
6. Bijenale (jugoslavenskog) industrijskog oblikovanja
Bio 6
Gospodarsko razstavišče
Verbum program
Dokumenti 1-12. Serija A.
Žiri 6. Bijenala jugoslavenskog industrijskog oblikovanja u sastavu: Bernardo Bernardi (Zagreb), predsjednik, Stane Bernik (Ljubljana), Goroslav Keller (Zagreb), Branko Kraševac (Slovenska bistrica), Petar Krečić (Ljubljana), Miloš R. Perović (Beograd) i Gojko Varda (Beograd), uz sudjelovanje tajnice bio Lenke Bajželj, više se puta sastajao i utvrdio kriterije za izbor eksponata.
Žiri je nagradio one dizajnirane proizvode, koji pokazuju primjereni stvaralački napor i doprinose razvoju kulture proizvodnje.
Dana 9. i 10. travnja žiri se sastao da bi dodijelio najboljim eksponatima na izložbi počasne nagrade, pohvale i priznanja.
Poštujući kriterije izložbe žiri je dodijelio (redoslijed po abecednom redu dizajnera):
Počasne nagrade bio 6
…
B) vizualne komunikacije
…
Verbum program
Dokumenti 1-12. Serija A.
PAPIR
53
Beograd, 8. travnja 1975.
Verbum No. 13-80.
Serija B
Verbum objekt: Papir
Opis: List papira, bijela boja, dimenzije 21 x 29.7 cm.
Tekst: Ovaj list spaliti na odabranom mjestu. Spaljivanje dokumentirati fotografiranjem. Utvrditi geografske koordinate lokacije, datum i sat spaljivanja. Dokumentaciju poslati na adresu: Verbum program, SKC, M. Tita 48, 11000 Beograd, Jugoslavija. Stotinu primjeraka ovog lista poslano je na adrese umjetnika i cijelog svijeta. Dobivena dokumentacija biti će publicirana kao dio šireg programa.
Postav: korespondencija sa sudionicima.
Zapis: Fotografija i zvuk.
Koncept: Ratomir Kulić
54
Hameln, 1. travnja 1975.
Verbum No.13
Serija B
Verbum objekt: Papir
Koncept: Amelith
Fotografija: c/b 166 x 240 mm.
Tekst: here we see the concept-artists Klaus Ritterbusch and Ludwig Papenberg (from left) burning the “Yugoslavian paper” at the april 1st 1975 in a wood called "Dannemann", belonging to the castle Schwoeber, near the town Hameln in the northern part of the German Federal Republik.
Many greetings.
55
Brescia, 8. svibnja 1975.
Verbum No.14
Serija B
Verbum objekt: Papir
Koncept: G.A. Cavellini
Fotografija: c/b 240 x 300 mm.
Tekst: l´operazione e avvenuta il 1˙ maggio 1975 dalle ore 11.30 alle ore 11.35 nella mia abitazione a Brescia in via Boromelli 16. GAC 1975. Photography: Ken Damy.
56
Lausanne, 8. svibnja 1975.
Verbum No.15
Serija B
Verbum objekt: Erlebte Erdteile
Koncept: Janos Urban
Fotografija, papir, 297 x 210 mm.
Text: thursday, 8th of may 1975, 16 43´-47´, xerox 297 x 210 mm.
Text: 46,03°n 6,71°e, xerox 297 x 210 mm
Text: 46,6°n 6,7°e, xerox 297 x 210 mm
57
San Diego, California, 10. lipnja 1975.
Verbum No.16
Serija B
Verbum object: Memory paste
Koncept: Ken Friedman
Tekst:
Dear Kulic and Mattioni,
I burned your paper at 9:00 p.m., local time, at San Diego, California on the evening of 10 june 1975. Your page was burned in a box in which i am collecting for my multiple edition, memory paste, in the front yard of Fluxus west at 6361 Elmhurst Drive, San Diego, California 92120.
Because we have now no camera equipment (all cameras are over in Spain right now), i am sending to you the actual ashes that i reclaimed from the box, mixed together with the ashes which will be mixed into the memory-paste. You can make your own photograph of the ashes, the match-book and match which were used for the burning, and this letter: it can be your documentation.
The geographical coordinates are 32 45 N, 165 25 W.
Best regards to your project. Please send to me information and documentation when it is published.
Yours,
Ken Friedman
58 (54 49)
Dubrovnik, ljeto 1975.
Galerija Sebastian
Verbumprogram: On Holidays!
Produkcija: Galerija SKC Beograd
Producenti: Kulić & Mattioni
Kuratori: Bojana Pejić i Ljuba Gamulin
Listopad 1975.
59 (33, 55)
Verbum program ostaje u granicama post-umjetničkog i pred-znanstvenog interesa. Prema mitskom, mističnom, objektivnom ili bilo kojem drugom pristupu zadržava isto kritičko stajalište razlikujući samo trenutak sudjelovanja i ulogu koju sam čin ima u modifikaciji svijesti o procesu bilo znanstvenog mjerenja, umjetničkog opažanja, ritualnog općenja itd.
Možda treba napomenuti da i intuitivni i eksperimentalni put ostvarivanja potencijalnih mogućnosti razumljivosti vodi istom cilju ali će potencijalne mogućnosti i mogućnosti alternativnih izbora u metodologiji promatranja biti uvijek neograničene. Uvijek ćemo moći govoriti o nepoznatom. Međutim, ono što karakterizira aktivnost programa, a što ga u potpunosti odvaja od empirijske spoznaje i približava umjetnosti, jeste to što je njegova aktivnost potpuno završena u trenutku kad za teoriju spoznaje uopće može početi.
60 (34, 56)
Sustavi umjetnosti, kao i sustavi znanosti, u subjektivnom su smislu laž. Predstavljaju se kao tehnike ili metodologije, bez obzira sadrže li više ili manje egzaktnog utvrđivanja, mističnog sudjelovanja, ritualnog općenja itd., bez obzira koliko je njihova objektivnost realna i bez obzira kolike i kakve strukture posjeduju. O njima se može govoriti samo konceptualizirano kao o individualnoj produkciji ili o automatizmu individualnog mišljenja. A kao takva, umjetnost se ne doživljava, ona se prije svega misli kao spiritualna činjenica; ali ne u traženju neke činjenice mišljenja kao takvog, već u iznalaženju onog koji misli, odnosno u modifikaciji svijesti o tom mišljenju kao doživljaju vlastitosti.
61 (35, 57)
Verbum program kao meta-art nešto je što je poslije umjetnosti i što je prije znanosti, ali ne nešto što je između umjetnosti i znanosti. Verbum program stoji kao post-umjetnički i pred-znanstveni interes u ispitivanju komuniciranja sredinom kao medijem, odnosno onim razinama meta-jezične spontanosti koji čine sredinu opažanja, djelovanja, mišljenja itd. Radi se o komunikaciji s vlastitom porukom, ali o komunikaciji koja se ostvaruje kroz odnos prema određenim razinama modificirane svijesti kao što su znanost, umjetnost ili bilo koja druga vrsta pozitivnog znanja. Zbog toga što se radi uglavnom o autorefleksivnoj komunikaciji vanjskih rezultata i nema, odnosno ima ih, ali su oni konfuzni i po sebi nemaju pravog smisla, već jedino kao pseudo-manifestacija. Stvarno značenje pseudo-manifestacije očituje se kao stav autora prema stanjima modificirane svijesti. U tom smislu čak i djelovanje autora ima isti pseudo-karakter. Tu treba tražiti smisao programa – u identificiranju ideje produkcije, a ne u dešifriranju informacija koje produkcija pruža određenoj razini svijesti.
62 (36, 58)
Realnost objekta proizlazi iz našeg stava prema njemu. Iz tog odnosa on izvlači svoj smisao koji je prije svega obrazac za organizaciju iskustva.
Dječje čuđenje i zaprepaštenost stvarima javlja se baš u trenutku kad im se otkriva "smisao", odnosno kad se stvar svede i u potpunosti odredi. Stereotipi mišljenja i kodiranje osjetila bitne su odlike odgoja.
Djeca primaju stvari kao doživljajne realnosti, a njihova se moć rasuđivanja svodi na igru slobodnih asocijacija. Ako bi se smisao, odnosno svrha odvojili od predmeta, stvari bi se odvijale drugačije i to za svakog posebno.
63 (37, 59)
Tvrdnja da postoji stvarnost svijesti koja nadilazi znanje što se jasno može imati o njoj, a potom i o sebi, i da se tu stvarnost svijesti može dodirnuti nemišljenim iskustvom – nema važnosti. Tu stvarnost ne možemo razotkriti niti možemo govoriti o smislu tog razotkrivanja. Znanje o toj stvarnosti intelektualna je činjenica. O tom se znanju može govoriti samo u svjetlu te intelektualne činjenice. Stvari se uopće spoznaju u određenom svjetlu. To je bitan preduvjet koji omogućuje spoznaju stvari. Stvari po sebi ne mogu se spoznati ako su "neosvijetljene". Ta "osvijetljenost", to "svjetlo" upravo uobličuje i određuje mjeru spoznaje. Međutim, zbog sadržaja spoznaje, odnosno zbog njezine djelatnosti, ne vidi se ono što je omogućuje. Itd.
64 (38, 60)
Kakav je smisao što se objekti mogu "imati" kao doživljajne realnosti, a ne kao konkretno razdijeljeni predmeti? "Imaju" se prije svega kao situacije u smislu sredine – nereduktivne, neponovljive, vlastite. Opažanje predmeta znači razlaganje globalnog iskustva. Ono je vezano za spoznaju i za diferenciju funkcija koje su po svojoj prirodi integralne. Tek doživljajna realnost uključuje stvaran proces mišljenja koji je po sebi neverbalan i koji se odvija u korespondenciji s osjetilnim entitetima kao stanjima ideja (bilo kao istovremena, usporedna ili potpuno slobodna korespondencija). Doživljajni realitet je bazični element senzorne ili afektivne komunikacije. Ali on mora biti "oplođen" ritualom da bi komunikacija potekla. Ritual se može uzeti kao jedan od primjera za proces mišljenja u kojem on razvija situaciju i u potpunosti ovisi od razvoja situacije. Subjekt mora pokrenuti "vlastito prisustvo" na razmjenu ili promjenu polariteta u totalitetu polja. U krajnjoj konzekvenci doživljaj subjektiviteta, odnosno konstitucija doživljaja kao sprege odnosa subjekta i objekta, predstavlja se kao čin samoopažanja, odnosno korespondencija s vlastitom porukom. Smisao čina postava zapravo potkrepljuje samokonstituciju doživljaja koji uključuje jedinstvo duhovnog i materijalnog svijeta unutar nekog univerzalnog vremena ili neodređene općenitosti.
65 (39, 61)
Prihvatiti nešto kao takvo predstavlja autentičnu sposobnost senzibiliteta kao sredine za opažanje. Ta sposobnost je primarna struktura komunikacije i jezik kreativnosti. Međutim, prihvaćanje autohtone neodređenosti izlazi ne samo iz okvira znanosti već i umjetnosti.
66 (40, 62)
Ono što sad činim jest da potpuno razbijam ono što osjećam kao ideju ove rečenice. Ali to drukčije ne bih mogao shvatiti. Ideja, predodžba, alegorija, načelo, zakon, broj itd., komunikacijski su fenomeni. Svijet fenomena treba imati najprije spiritualnu funkciju. To za sobom povlači nužnost interpretacije, a ne egzaktnog utvrđivanja, jer stvari se nikad do kraja ne mogu provjeriti. Sloj koji gradi fenomenologiju korespondira s duhom stvari.
67 (41, 63)
Vrijeme je dobilo svoj smisao tek sa idejom vremena. Kada je ideja shvaćena i dobila svoj verbalni izraz, ona se mogla mjeriti. Ono što je mjerljivo ima svoj brojni izraz i numeričku vrijednost, a ujedno predstavlja i granicu objektivnog. Tek kad je shvaćena ideja dotične stvari ona se mogla opaziti. Međutim, čin mjerenja ili opažanja predstavlja lokalizaciju događaja – on nije više ono što jeste kao lokaliziran. No, vrijednost mjerenja leži u samom činu, u aktualizaciji određenog stanja koje sebe predstavlja kao potencijalno moguće. Ono što je stvarno od značenja jest to što čin mjerenja ili opažanja potencijalno mogućeg – lokalizacija, jest od interesa za stvarni svijet, svijet fenomena!
Svijest promatrača određuje tok mjerenja ili opažanja u smislu organiziranja informacije, ali ne i u smislu potpunog razumijevanja nosioca informacije, odnosno same strukture. Dok je broj shvatljivih fenomena kao i mogućnost reproduciranja neograničen.
68 (42, 64)
Konstituiranje doživljaja kao "sredine" predstavlja se kao čin u samoopažanju. Smisao čina postava leži baš u samokonstituciji doživljaja metodologijom rituala. Radi se o obuhvaćanju vlastitog "prostora" tj. "praznine" prisustva ili jedinične situacije koja se pokreće vlastitošću. Jedinična situacija postoji po sebi, neovisno, sad i uvijek, i uvijek je definirana u odnosu na totalitet; osnova je za bilo koju vrstu percepcije, ona upotrebljava naša čula kao medij u ostvarivanju čina viđenja, slušanja, osjećanja itd. Čin postavke krajnja je radikalizacija subjektivnosti kojom se postiže jediničnost situacije. Ovdje se radi o djelatnoj subjektivnosti koja omogućuje iskustvo, odnosno iz koje izvire svaka vrsta iskustva. Ne možemo doživjeti bilo kakvu vrstu iskustva ako ga na određen način ne pokazujemo. Djelatni subjektivitet omogućuje tu vrstu pokazivanja. Dok je jedinična situacija poruka nesvjesnosti, verbum-situacija je trenutak kad djelatni subjektivitet omogućuje svjesnost.
69 (43, 65)
Lociranje objekta ne znači i njegovo uništenje, bez obzira o kojoj se vrsti postava radi, već samo metodološko uklanjanje njegovog pojmovnog značenja. Na isti način verbum-situacija realno se ne proizvodi, odnosno ne ostvaruje, već je samo metodologija u ostvarivanju onog što važi kao smisao komuniciranja. Imaginarna je geografija jako poopćen model pra-proizvođenja. Radi se o evidentiranju punktova koji su određena stanja. Ova "stanja" nisu osjetilno evidentna već imaju samo psihološko značenje kao akt svijesti, za razliku od jedinične situacije koja je spiritualna činjenica i ne može se misliti.
70 (44, 66)
Kad govorimo o centralnom poretku znači da govorimo o predstavi totaliteta. Ali o njemu ne možemo govoriti kao o predstavi prostorno-vremenske kategorije, kao o nečem što je negdje, nečem što je u, nečem što je mjerljivo, nečem što se nečim može izraziti, nečem što ima neku dimenziju. Može se govoriti o totalitetu samo kao o razini objektiviziranosti.
Obzirom da su principi koji omogućuju subjektivnost i objektivnost dio sklopa prirode središnjeg poretka o njemu ne možemo ništa znati. Isto tako i odnos između subjekta i objekta u potpunosti je neodređen. U slučaju da se opaža ili misli, konceptualizira se samo nivo neodređenosti i kod svake organizacije iskustva mora se prihvatiti kao takav. Prihvaćanje razina, od kojih je svaka imanentna općoj razini neodređenosti, vodi potpunom kaosu. A razina razine bila bi opet, u suštini pra-kod, odnosno sam supstancijski nositelj djelatne subjektivnosti ili – intuicija.
NEGATIVI
71 (62)
Proljeće 1976.
Verbum No.81-152
Serija C
Negativi
Postav realiziran fotografiranjem TV slike.
Veljača 1976.
72 (45, 68)
Organizacija ispitivanja sredstvima kojima raspolaže produkcija, rezultati koji bi se očitovali u obliku formiranja novih sredina koje strukturira procesualnost te pseudo-prezentacija određenih društvenih situacija zahtijevaju programski karakter s naročitom pažnjom prema metodologijama koje bi poslužile kao izvor faktografije.
73 (46, 69)
Nastojanje da se kroz jednu standardiziranu faktografiju oblikuje evidentnost o mreži doživljaja i metodologija koja bi koristila čitav senzibilitet u težnji da stvori sveobuhvatnu sliku mentalnog bića sačinjenog od niza momenata i oblika odnosa subjekta i objekta generirali su pretpostavku zasnivanja jedne imaginarne geografije. Neslikovna i nespecijalistički fragmentirana ova se metodologija susreće sa svijetom duhovnosti koji onemogućuje da se jedan dodir ili odnos izdvoji i likovno strukturira. Model je izabran u naporu za osobnom preobrazbom kada se javila potreba za integriranjem osjetilnog života, što bi omogućilo reorganizaciju intelektualiziranog umišljenog svijeta i potpunije sudjelovanje van zamišljenih ciljeva koji zahtijevaju specijalizaciju funkcija a time i otupljivanje neposrednih doživljaja. Procesualnost metodologije zahtijevala je kompletan i trenutačan odaziv u jednom složenom procesu mitskog općenja sa sveukupnom sadašnjošću kroz model pra-igre u kojoj isključivo profitira individualni senzibilitet.
Geografija mentalnih punktova upotpunjava se serijom negativa čije rasipanje afirmira one mentalne pretpostavke razine kojih čine bitan proces transformacije same prirode mentalnog i afirmiranje čitave fenomenologije u smislu nadilaženja konvencionalnih područja iskustva.
74 (65)
Beograd, 5.–12. ožujka 1976.
Verbum program. Opet
Galerija SKC
Sudionici serije B:
Ken Friedman, Ritterbusch & Papenberg, G.A. Cavellini, Janos Urban
Producenti: Kulić & Mattioni
Kurator: Bojana Pejić
75 (47)
Uspostavljeni model verbuma omogućio je osmišljavanje i proizvođenje smisla od konkretizacije sredine, putem mentalnog dizajna, do formiranja polja potpune neodređenosti. U sferi subjektivnosti ovo osmišljavanje pokazuje se kao neidentificirano fluktuiranje svijesti a u sferi komunikacije kao pseudo-discipliniranje doživljaja. Projekcijom subjektivnosti formiraju se sredine neposrednog, imanentne univerzalnom smislu, a pseudo-discipliniranje omogućuje metodično razbijanje nekritički prihvaćenog važenja objektivnog i plasiranje osnovnog stava autora.
76 (48)
Deklariranje programskog karaktera bilo je posljedica određenog duhovnog stanja čiji su temelji bili u spoznaji da je odnos subjekta i objekta u potpunosti neodređen i da reagirati na stvari u pravom smislu znači ostaviti ih ili prihvatiti onakve kakve jesu. To je za sobom povuklo procesualnost, ali ne u smislu razvoja, već u smislu neprekidnog sekvencijalnog reagiranja prihvaćanjem i afirmiranjem onih struktura koje nemaju veze ni sa organizacijom, ni sa realizacijom. Problem da se nizu aktivnosti ispita vrijednost i smisao u svjetlu onih nastojanja koja čine podlogu za očitovanje određenih spiritualnih činjenica, koje su funkcionalni dio ljudske prirode a čine bitnu odliku duhovnog stava autora, opredijelio nas je da niz aktivnosti svedemo pod jedan opći model kroz koji bi se organizirano provukle i "racionalne" i "iracionalne" fenomenološke tvorevine. Programski se karakter odnosi na usvajanje čitave fenomenologije individualno i kolektivno organiziranog iskustva. U svojoj potpunosti program ne predstavlja samo način ispitivanja i mišljenja; obzirom da se djelo poistovjećuje s djelovanjem autora izgrađivanjem i upotpunjavanjem određenog duhovnog stava program je i način bivstvovanja, način koji je odgovor na pitanje postojanja, u kojem su autori u potpunosti sami svoje djelo.
77 (49)
Novostvorena situacija izazvana postojanjem verbum-produkcije može se tretirati kao sredina neke nove (ne)kontrolirane aktivnosti te tako dolazimo do modela koji sadrži beskonačno ponavljanje osnovnog modela programa. Stoga svi javni nastupi kao oblici verbum-produkcije imaju značenje za obje razine organizacije programa. Istodobno su sredina svjesne komunikacije kojom se afirmiraju stavovi i sredina kompleksnih aktivnosti koja pripada primarnom obliku organizacije programa.
78 (50)
Cilj i smisao programa ne pokazuje se samo putem verbalnih iskaza, već kroz kompletnu strukturu programa koja zahtijeva stalan uvid u tok zbivanja. To nas obvezuje da izborom odgovarajućih metoda i modela pokažemo i one dijelove aktivnosti koji nisu u svakom trenutku dostupni javnosti. Moglo bi se govoriti o primarnom i sekundarnom obliku aktivnosti. Prvi obuhvaća one razine modela organizacije u kojima se interaktivno djelovanje subjekta i sredine dokumentira raspoloživom tehnologijom (verbum-situacije). Komuniciranje tako stečenim materijalnim zapisima (prijenos iskustva) inicira sekundarni oblik. U tom se trenutku program preoblikuje u pseudo-organiziranu aktivnost koja svjesno izbjegava sva neizdiferencirana miješanja s postojećim disciplinarnim mišljenjem. Ako se kao metoda uzme pseudo-produkcija tj. prikazivanje primarne informatike parafraziranjem metoda i modela kojima se služe pojedine discipline, onda se operativni model programa lako može "ugraditi" u svako organizirano iskustvo kao kritičko uporište.
YKB
79
Beograd, 17. travnja 1976.
Galerija SKC
4. Aprilski susreti
YKB
Staklo, pigment, 840×1188 mm
Producenti: Kulić & Mattioni
Kurator: Bojana Pejić
80 (51)
Cilj nam je bio da koncentriramo prisustvo vandimenzionalnog trenutka koji čini da se osjetilno opažanje identificira sa kozmičkim senzibilitetom, odnosno da samo opažanje bude obilježje neposrednog – čin neposrednog. No, čim postanemo svjesni opažanja, ono je na određen način locirano i predstavlja mentalni punkt. Priroda je svijesti da organizira (doživljaj neposrednog). Međutim, ono što nazivamo razvijenom sviješću, to je društveno kodirana svest, tako da je njezina aktivnost uvijek usmjerena (razumljivo da je ono što nazivamo iskustvom samo pseudo-iskustvo). Disciplina kojom se bavimo omogućava da se svijest manje oslanja na konvencionalne filtre a više približava pra-kodu – intuiciji koja pomoću medija osjetila sagledava neposredno. Osjetila su medij – "materijalizirani" (kozmički) senzibilitet.
81 (52, 73)
U okviru Kleinovog rada nas su zanimale one pretpostavke koje su egzistirale kao evidentne iracionalne pretpostavke sadržane u postupku, što znači da je problematika u okvirima jezika i sistema umjetnosti bila van sfera našeg interesa.
Post-realizacija je interpretacijski proces kao što bi to bila i Kleinova realizacija. Oba postupka su u krajnjoj konzekvenci ista, ali se intencionalno isto tako razlikuju. Naš je postupak metodološki potpuno definiran i njegova je faktičnost okarakterizirana pseudizacijom. Ono stvarno čime smo bili vezani je samo jedna nit – čisto opažanje kao zajednički uvjet opažanja. Samo opažanje kao jedinična situacija nije moglo biti motivirano i zato u okviru sistema umjetnosti problematizira personalizaciju subjektivnosti na ovom nivou. Klein faktičnost neposrednog nije mogao "imati" drukčije nego metodološki. On ga je uveo u sistem umjetnosti autorizacijom, a mi pseudizacijom – oba slučaja predstavljaju sasvim drugačiju problematiku.
82 (53, 74)
Plavilo obrazuje istu gramatiku opažanja za bilo koga, kao što je to kod vode ili vatre, ili kod svih struktura kod kojih niti jedna razina nije kodirana kao uvjet opažanja. Ono što posjedujemo samo je dubinska potencija – autor te potencije nije niti Klein niti mi. Kleinov čin figuracije, kao i naš čin post-realizacije, jest manifestacija. Ona nema značenja za personalizaciju već za individualizaciju. Prihvaćena je kao čin figuriranja jednog od momenata opažanja, ali izvan jedinične situacije. No, ovdje se s obzirom na nepostojanje sintakse može govoriti o intuiciji samoj kao momentu proziranja čina figuracije, odnosno o neodređenosti koja održava bit onog što svakodnevno činimo.
83 (54, 75)
U procesu opažanja identificira se čitavo biće U tom je trenutku evidentan sam akt koji samog sebe tvori time što u tvorbi postavlja nešto drugo da bi se osvjedočio u vlastito djelovanje. U istom momentu zatičemo i plavilo kao uvjet sebe samog, odnosno plavilo kao moment koji omogućava da izađemo iz situacije u kojoj samosvijest zatiče sebe u mišljenju. To znači da se trenutak neposrednog događa ispod praga svijesti, neposredno ne možemo ni jednog trenutka "imati" bilo kojim aktom posredovanja, već čistom "prazninom" tj. jediničnom situacijom kao egzistencijalnim prostorom.
84 (55, 76)
Neodređeno je opažanje lišeno svih odnosa. U tom smislu neodređenost opažanja implicitno se shvaća, a ne opaženo. Opaženo postoji samo u opažanju kao intencija, ali ne kao intencija subjekta u smislu sposobnosti da vidi, već prije kao posjedovanje postupka – prisutna općenitost kao trenutak neposrednog. No, opaženo se ne shvaća jer niti ima tko niti što da shvati ono-što-ni-sa-čim-nije-slično-niti-se-od-čega-razlikuje. Ono se implicitno doživljava kao čulna intuicija u djelovanju, te se zbog toga kao važeće saznanje ne može utvrditi. To je bio trenutak koji smo željeli da predstavimo. On nije mogao imati nikakvu formu osim opažanja. Trenutak opažanja je trag neposrednog. Zato nam je bila dovoljna post-realizacija Kleinovog pigmenta jer je sadržavala (činila) postupak na metajezičnom nivou. Cjelokupna komunikacija se odvijala van sfera jezika u elementarnoj biološkoj korespondenciji. Ovo je u skladu s našom stalnom težnjom za redukcijom ponašanja prema elementarnom ponavljanju postupka. Što znači u suštini ovo ponavljanje ako ne vremensko distanciranje od fenomenološke (nad)moći nad psihom(?).
85 (56, 77)
Neuhvatljivost neposrednog pokazuje se upravo u tome što je njegova opstojnost dana u jediničnim situacijama koje su sa stajališta apstraktnosti mišljenja potpuno iracionalne. Prije svega zbog toga što je jedinična situacija po svojoj prirodi neinterpretativna i kao takva ništa ne predstavlja. Obzirom da je njezina opstojnost neusporediva, ona je i potpuno neobjašnjiva. Ne posjeduje nikakav sadržaj koji bi mogli nazvati suštinskom. Jedinična situacija je čist arhetipski događaj. Opažanje vode, ili vatre, ili plavila čisto je opažanje – biološka forma. Ono je, dakle, organski događaj – on jednostavno pripada organskom životnom procesu. Ovdje je čulno iskustvo potpuno odvojeno od jezičnog iskustva. Klein je tvrdio da je boja "materijalizirani" senzibilitet. Naš je stav da je jedinično opažanje materijalizirani senzibilitet. Ali ono nije činjenično niti se može objasniti. To je moment koji se implicitno mogao na intersubjektivnom nivou riješiti samo metodološki – procesom koji je imanentan metodologiji programa.
86 (57, 78)
Ako je biće umjetnosti moguće tek intuitivno shvatiti, onda ono ostaje izvan nivoa komunikacije. Naravno, ovdje govorimo o intuiciji kao biološkoj matrici, te se o komunikaciji može govoriti tek kao o samorefleksiji. Ako djelo počinje i završava u umjetniku, onda se ne može govoriti o umjetnosti kao prisutnoj strukturi. Može se govoriti o egzistentnom procesu apsolutno individualnog značenja, ali ne i o umjetnosti. Jezik umjetnosti u okviru sistema umjetnosti leži u sferi pseudo-produkcije. Kao pseudo-produkcioni derivati rezultati umjetnosti mogu biti samo polivalentne fraze u okviru jezika umjetnosti, bez obzira da li ga problematiziraju, aktualiziraju ili reorganiziraju. Ali oni katkad mogu bitno ukazati na karakter i suštinu samog postupka, ukoliko je on intencionalno strog. Smisao bi trebalo tražiti u namjeri samog postupka upravljenog prema finalizaciji objekta. Ovo podrazumijeva formiranje niza individualnih ili prihvaćanje već važećih metodologija. Sama djela imaju čisto informativnu ulogu – nisu umjetnička djela, već jedna vrsta dokumenta o izvršenom postupku. Ova je vrsta dokumentarnosti iluzorna kao što je sa stajališta metodologije to i vještina objektivacije. No, i pitanje metodologije izgledalo bi isto tako iluzorno da sa sobom ne nosi jednu suštinsku ideju: subjektivitet se ne može personalizirati.
1975
87 (58, 79)
Djelanje se može sagledati samo metodološki kao osvjedočenje samorefleksije. Ali ono se shvaća samo preko svoje suprotnosti. U svojoj suštini percepcija je identična s djelovanjem, ali opažanje nečeg odvaja se od djelovanja. Jednom procesu da bi bio proces potrebno je materijalno osvjedočenje – pokazatelj, da bi se uočila procesualnost potrebna je točka oslonca izvan procesa. No, sa stajališta te točke opažanje procesa je nemoguće jer je u tom slučaju opažanje segmentirano kao slijed događaja – ono je linearno i partikularno (jezični oslonac).
88
No, nas ne interesira postulat apsoluta koji se postavlja izvan svijeta u proziranju svijeta. Ne interesira nas ni konstitucija kao osmišljavanje jer je ona prosto iste vrste – intencionalno fenomenološka, već prije odnošenje prema sposobnosti konstitucije tj. Osmišljavanja. Ovo odnošenje se postavlja konkretno tek u parafrazi. Smisao uvijek sagledava nešto kao postignuće, a sebe kao sagledavanje samo. U tom smislu stvarnost produkcije ne uzimamo u obzir već se postavljamo konkretno (idiomatski) u odnošenju. To odnošenje nazivamo metodologijom. Suštinski se ona poklapa s bićem. Zato je njeno sagledavanje na materijalnom nivou moguće jedino u pseudizaciji. Ona realno ne proizvodi, ali se njena evidentnost pokazuje u pseudo-produkciji kao evidentnom odnošenju, time što u sebi postaje slobodna od sebe. No, na koji način se produkt pokazuje kao pseudo-produkt? Tako što se uopće i pokazuje kao činjenica svijesti jer se intencionalno u samom odnošenju postavio kao konstitucija fikcije. No, i svako odnošenje se na određen način pokazuje. A svako pokazivanje je fenomenološko jer se pokazuje kao nešto što nije. Zato se svaki fenomen pokazuje kao modus nečega što nije. No, svako pokazivanje ne može se nazvati izvornim već samo ono koje, primjerice, u opažanju nazire onog tko opaža, a ne ono što se opaža. Ono što se opaža je relaciona forma prema kojoj je potrebno odnošenje da bi bila vidljiva. Odnošenje prema modusu kojim nam se pokazuje drugo fiktivno je, jer je pokazivanje vlastita konstitucija, ali je struktura logosa (verbuma) programirana da pokazuje drugo fenomenološki, a da se sama pokazuje u konstituciji drugog.
Takva metodologija ne posjeduje stavove niti principe, niti je moguća kao teorija. Ona ni iz čega ne slijedi osim iz vlastitog postupka. Njezina je eksplikativnost sama upotreba. Ne postoji "cjelovita slika", odnosno "pogled na svijet". Metodologija ništa ne izražava, već je sama izraz, bilo da je u komunikaciji, bilo da je u samorefleksiji.
POVODOM VRDNIKA
Svibanj 1976.
89 (59)
Prisutno je ono što se, budući da je otkriveno, manifestira. Sve što se pokazuje ima nekakav izgled, ali izgled nije ono najviše, u najmanju ruku izgled je negativ. Nas interesira ono bitno, ono što uopće izgled čini mogućim, jer kad se oblik u smislu činjenice približi istinitosti svog izgleda, on postaje podvođenje pod činjenicu. Tada nas izgled upreže u svoj predmetni jaram, dok njegova neusporediva blistavost propada. Oblik nije nešto što može biti zamijenjeno nečim drugim ili zamijenjeno samim označavanjem, niti može biti izraz nečeg drugog. Zato se oblik otvara u zbivanju.
90 (60)
Mjesto je nešto što omogućuje da se prisutnost prisutnog, budući da je otkrivena, manifestira, te je budući da dopušta otvaranje u zbivanju obilježeno jedino u onom pogledu u kojem stoji naspram samog zbivanja. To obilježavanje mjesta kao stajanje naspram samog zbivanja mogli bismo odrediti kao odnos ili vezu. Tada kažemo da mjesto čuva suštinu svih «izrastajućih stvari». To zbivanje i izrastanje, čuvanje i pribavljanje pruža okrilje ljudskom bivstvu. To što jest prikupljeno je uvijek posredstvom nekog mjesta koje jamči mogućnost postojanja ili okuplja ono što spojeno možemo nazvati prisustvom. Ta okupljajuća suština prisutnosti nije ništa drugo do jezikovanje u kojem raste toplina bivstvovanja.
91 (61)
Mjesto čuva rastenje koje samo od sebe donosi svoje plodove u jezikovanju. Ali jezikovanje je upravo ono opasno što se lako pretvara od njegovanja u odviše svakodnevno proizvođenje. Jezik u svom odviše svakodnevnom proizvođenju oduzima ono prvotno jezika – govorenje. Govorenje znači biti pri sebi, a ne ostati u značenju. Mjesto pruža stanište jezikovanju, točnije, njegovoj sakupljajućoj suštini pripada zbivanje jezikovanja. Mjesto upravo čuva govor.
92 (62)
Mjesto je i nešto što dopušta prostor. Ono ga postavlja u prebivanje ljudi. To postavljanje je osnova zbivanja. Zbivanje nije prosto događanje, već okrilje koje dopušta da se suštinsko smjesti kao okućenje. Okućenje i jezikovanje pripadaju mjestu i određuju ga kao nešto posebno.
93 (63)
Prostor nije osnova na kojoj se temelji opažanje postojećeg ili njegova samjerljivost, već način na koji mjesta jesu. A mjesta jesu tek ukoliko jesu neko zbivanje jezikovanja, ukoliko im kao zbivanju pripada sakupljajuća suština, ukoliko pružaju stanište. Jedino mjesto može ispostaviti ili dopustiti prostor. Mjesto otvara prostor, ali ne kao nešto što je vani ili iznutra, niti čak kao doživljaj. Prostor prebiva u zbivanju pri mjestima.
94 (64)
Što je suština mjesta i što mjesto određuje kao nešto posebno? Svakako da se polazište za njegovo određenje nalazi u mišljenju. Ali mišljenje ne određuje mjesto kao mjesto. Sigurno da je to nešto izvan mišljenja ali povezano s mišljenjem. Sigurno je da mjesto nastaje posredstvom nečeg. To posredovanje nije nikakvo sredstvo, već stojeće u sredini koje dopušta nekakvo stanište. Nešto ne dolazi na neko mjesto da tu stoji, već mjesto nastaje tek njegovim posredstvom.
95 (65)
Rečeno je – ono što je mjesto uvijek je zajamčeno, odnosno sakupljeno nečim što je posredovanje koje dopušta nekakvo stanište započinjući svoje postojanje. Da bi nešto započelo svoje postojanje moramo ga staviti pred sebe, primjerice u opažanju. Staviti pred sebe,