Ješa Denegri, Zapis za Eugena Fellera [CROATIAN]
Zapis za Eugena Fellera
Ješa Denegri
Novija djela Eugena Fellera uključuju se u aktualne tokove apstraktne umjetnosti, što su, nakon što su se iscrpili enformel i gestualno slikarstvo, krenuli napuštati motive subjektivne poruke i naglašenog emotivnog karaktera ekspresije i usmjerili se kao traženju čvršćeg povjerenja u objektivan i “hladan” govor elementarnih plastičkih činjenica. Istovremeno, ovaj novi osjećaj za formu ujedno se udaljio i od programske strogosti neokonstruktivizma i njegovih znanstvenih postavki i orijentirao se k ispitivanju slobodnijih i aktivnijih struktura unutar jednog ipak vrlo odmjerenog i jasno čitljivog plastičkog poretka. Nastala je tako jedna široka stilska struja koju karakterizira reduciran i sažet plastički izraz, svjesno pojednostavljen do minimalističkih kompozicijskih dijagrama, no ujedno i izraz čiji vizualni učinak ostaje, upravo zahvaljujući živom djelovanju ritma i intenzivnoj funkciji čiste boje, i dalje otvoren prema nekim, u osnovi još uvijek, čulnim impulsima. Unutar postavki ove estetike Feller je u svojim serigrafijama i objektima izgradio jedan specifičan tip forme koju čini sustav paralelnih savijenih bojenih zona, jednom međusobno povezanih u niz stalno ponovljivih jedinica, a drugi put razrađenih u složenije cjeline čiji se raspored temelji na naglašavanju funkcije središnje jezgre i u ritmičkom ponavljanju istovjetnih motiva u gornjem i donjem dijelu kompozicije. U djelima realiziranim u materijalu precizno odrađenog drveta, ovo kolorističko ritmiziranje po horizontalnoj podjeli cjeline upotpunjeno je još i diskretnim izvlačenjem forme k prostoru, čime je napuštena klasična plošnost slikanog polja, a oblik djela dobio je neka osnovna obilježja “slike–objekta”. U svim ovim plastičkim cjelinama boja je dana u čistom, intenzivnom i vizualno aktivnom stanju, što doprinosi jasnom praćenju strukture oblika, a općem dojmu djela daje karakteristike jedne sigurne, logične no ujedno i osjetljive plastičke organizacije. Fellerova umjetnost nastaje, dakle, iz osjećanja potrebe za neposrednom i razumljivom komunikacijom, građena je na povjerenju u elementarne ali i konstantne vrijednosti svake plastičke operacije. U svojim misaonim temeljima ona čuva vjerovanje u neophodnost unutarnje cjelovitosti čovjeka–pojedinca usprkos svim nestabilnostima općega duhovnog i društvenog stanja.
(neobjavljeno, 1969.)