Ješa Denegri, Josip Vaništa — prije pola stoljeća [CROATIAN]

Josip Vaništa — prije pola stoljeća
Prisjećanje na jedan neobični događaj čije posljedice nitko nije mogao predvidjeti

^{Ješa Denegri}

Na samom isteku tekuće 2010. godine budi se sjećanje na jedan događaj što se zbio prije gotovo punih pola stoljeća, a komu valjda nitko od njegovih tadašnjih vrlo rijetkih sudionika i svjedoka nije mogao naslutiti — kasnije, u umjetničkoj povijesti vlastite sredine — tako krupne i dalekosežne posljedice. A taj je, naime, događaj — objavljivanje, za ono vrijeme krajnje neuobičajene, publikacije (formata 21 x 19 cm, u tristo primjeraka), na čijoj je bijeloj tankoj kartonskoj naslovnoj korici bila u sitotisku otisnuta jedna jedina riječ — Gorgona. A kada bi se te korice otvorile, zatečen i zacijelo vrlo iznenađen gledatelj ugledao bi unutrašnji sadržaj spomenute publikacije: devet stranica s istovjetnim prizorom, čiji motiv u prvi mah nije bilo lako razaznati, a pogotovo nije bilo lako dokučiti smisao ovoga zagonetnog uratka. O čemu se, zapravo, radilo, najbolje govore riječi samoga tvorca i izdavača ove tiskovine:

“Zimi 1960. prolazeći pored trgovine rabljenom robom u Vlaškoj ulici, nasuprot kinu Studio, ugledao sam u izlogu meni nepoznat predmet: jedna okomita daska povezivala je četiri vodoravne. Prostorna konstrukcija bez svrhe, koja se nudila na prodaju. Padala je zimska rasvjeta po izlogu i predmet je bacao sjenu na svijetlu stijenu pozadine. Zastao sam fasciniran, vjerojatno, bliskošću prizora preda mnom i mrtvih prirodi pedesetih godina na kojima sam unutrašnjost od eksterijera dijelio okomitim raspolovnicama. Zamolio sam prijatelja Pavla Cajzeka za uslugu i drugog jutra snimili smo izlog. Odlučio sam fotografiju devet puta ponoviti, učinio maketu, dao je otisnuti i prvi broj Gorgone pojavio se u Velikom tjednu 1961. godine (kao i broj dva, meandar Julija Knifera). Bio je to početak Gorgone. Prva dva broja kao da su jače povezala skupinu. Ideje su navirale, ali je malo njih ostvareno. Okolina je bila konsternirana, ali su se počeli javljati i pojedinci sa simpatijama, u zemlji i oni izvana.”

Tako je, prema ovom izvornom svjedočenju, započela povijest Gorgone, jedinstvene umjetničke i intelektualne družine za koju je u vrijeme njezine prve i dosad temeljne historizacije točno bilo rečeno da je prije “postojala” umjesto “djelovala”, iako je zapravo djelovanje ove skupine umjetnika i povjesničara umjetnosti u području mimo njihovih uobičajenih stručnih profila i poslova u nevelikim krugovima znanaca bilo praćeno i prepoznato, te napokon u potonjim povijesno–umjetničkim tumačenjima visoko cijenjeno. Sve što će potom u zbivanjima u vezi s Gorgonom uslijediti (nastavak objavljivanja istoimenog antičasopisa kao svojevrsne discipline “knjige umjetnika”, sastajanja i izmjene misli njezinih pripadnika, izložbe u njihovoj organizaciji u jednom krajnje neuobičajenom izlagačkom prostoru obrtničke radnje za izradu slikarskih okvira Šira, nazvanom Studio G, uz niz projekata započetih i, nažalost, nedovršenih i neostvarenih), većinom je zabilježeno i poznato u kronologiji i povijesti skupine. No što, zapravo, jest (bila) Gorgona, do danas je svojevrsna neodgonetnuta zagonetka, ali i nedvojbeno znakovita i vrlo značajna povijesna umjetnička pojava. I to ne jedino u umjetnosti i kulturi sredine nego i znatno šire, o čemu svjedoči i dosad učestalo, kao i u novije vrijeme sve intenzivnije, zanimanje za fenomen Gorgone u vrlo uglednoj međunarodnoj umjetničkoj javnosti (od izlaganja antičasopisa Gorgona na izložbi Eye on Europe u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku 2006./07., spomena Gorgone u katalogu retrospektive Yvesa Kleina u Centru Georges Pompidou u Parizu 2007. godine do sudjelovanja na izložbi Les Promesses du Passé 1950–2010 također u istom Centru u Parizu 2010.). Gorgona, dakle, dokazuje da je kulturna sredina, u kojoj nastaje, — dakako uz niz drugih pojava prije, u vrijeme i nakon ove skupine zbog svojih osobina vrijednih pozornosti — mogla biti plodnim tlom za djelovanje umjetnika i za pokretanje umjetničkih zbivanja iznimnih svojstava i vrijednosti. Ova prigoda održavanja ove samostalne izložbe njezina protagonista Josipa Vanište, osim samoga tog čina i njemu na čast u povodu obilježavanja polustoljetna umjetničkog trajanja, neka bude i trenutak još jednog prisjećanja na cjelinu Gorgone i na sve njezine sudionike, na njihove različite i specifične autorske priloge u jednoj doista neponovljivoj duhovnoj avanturi kojom je najzad — osim umjetničkog djelovanja — potvrđeno i njihovo zajedničko ljudsko postojanje.

_{Katalog izložbe Josip Vaništa — Vrijeme Gorgone i Postgorgone (1961. — 2010.),
Gliptoteka HAZU, Zagreb, prosinac 2010.}