Dva istorijska primera [SERBIAN]

Dva istorijska primera

Raša Todosijević, 20. 7. 1993, Beograd

I

            Publius Terentius Afar, mnogo poznatiji kao komediograf nego kao uspešan rimski bankar, često je zamišljao kako bi bilo zgodno da jednog dana on postane vo. Da bi se bar malo primakao tom idealu, Terentius je svoju vilu, ono velelepno zdanje tik uz Scipionove vrtove, preuredio u štale. Kupio je dobri Terentius puno krava i mnogo volova a jednog od njih, onog koji mu se učinio da je najpametniji, prihvatio je za druga i savetnika.

            Svojim klijentima, prepredenim ulizicama, Terentius je naredio da mu se obraćaju isključivo kao rimskom volu. Klijenti kao klijenti, plebejci bez predrasuda, raspredali bi volu lične nevolje, kukumavčili bi za novac, ubedjivali bi njegov genije u prednosti nekog malog zajma ili u sjajan ishod ovog ili onog posla, a on bi, svojom volovskom suštinom, umesto da sluša njihove ispovesti, zamišljen mudrovao kako da svojim prekratkim repom uspešno rastera nekoliko zaista dosadnih muva.

II

            U luckastim jesenjim maštarijama jednog kosmatog tipčine koji kod "Manježa" godinama ispija hladnu mešavinu sode i vina, dugo je stasavala uobrazilja da je on veliki nemački rapsod i vojskovodja, Adolf Hitler. Bratac je bio ubedjen da će biti dovoljno da kupi jedan argentinski pasoš, zeleni brushalter, šest starih medalja, crtaći blok br. 3, kilogram ljutih kobasica, pola vekne hleba, kartu Evrope, vojničku uniformu i oveći pištolj pa da tim Talijinim rekvizitima ljude trgne iz učmalosti i uveri ih u jednostavnu činjenicu da je on Adolf Hitler, da je "Manjež" Vučja Jama, da je Beograd Berlin, a njegova švalerka, kržljava i večito naljoskana Natalija, Eva Braun.

            Sedeo bi on tako u "Manježu", buljio bi u mapu, zviždukao Marseljezu, zabadao bi zastavice u tu šarenu hartiju, pio bi špricere, ždrao kobasice, čekajuć trenutak da grunu trube, da zazveči oružje, da umarširaju njegovi mrki generali ili da mu pridje neki priglupi levičar, ulični šmokljan, kome će on pružiti istorijsku priliku da pobije pola kafane u pokušaju atentata na voljenog Führer-a.

Dva istorijska primera Raša Todosijević, 20. 7. 1993, Beograd I             Publius Terentius Afar, mnogo poznatiji kao komediograf nego kao uspešan rimski bankar, često je zamišljao kako bi bilo zgodno da jednog dana on postane vo. Da bi se bar malo primakao tom idealu, Terentius je svoju vilu, ono velelepno zdanje tik uz Scipionove vrtove, […]

Povezane vijesti