IMRE BAK

Imre Bak bio je ključna figura mađarske neoavangarde. Bio je uključen u dvije najvažnije mađarske grupe tog razdoblja – Iparterv i Budapesti műhely.

Godine 1963. diplomirao je na Mađarskoj akademiji likovnih umjetnosti. Tijekom studija, točnije 1958., pridružio se slobodnoj skupini mladih mađarskih umjetnika Zugloi Kör (do 1968.) u kojoj su bili Sándor Molnár, Pál Deim i István Nádler. Bakov rani rad bio je pod utjecajem lirske apstrakcije i mađarske konstruktivističke tradicije 20. stoljeća. U drugoj polovici desetljeća, okreće se prema čistoj geometrijskoj segmentaciji. Ipak, značajna transformacija njegove umjetničke prakse događa se nakon 1972., a obilježena je postupnim pomakom prema konceptualizaciji i popratnom procesu dematerijalizacije. Taj je pomak najviše vidljiv u povećanom naglasku na konceptualne i intelektualne aspekte umjetničkog djela. Godine 1973. Bak je, s kolegama umjetnicima Jánosom Fajoom, Ilonom Keserü, Sándorom Molnárom i Istvánom Nádlerom, osnovao Budapesti műhely (Budimpeštansku radionicu). Tijekom 1980-ih njegov umjetnički stil zadržao je živopisnu paletu boja, a  favorizirao je velike formate. Veća platna koristio bi za namjerno citiranje, istraživanje načela perspektive i ugradnju organskih elemenata u svoj rad. Početkom 1990-ih Bakovo umjetničko usmjerenje skreće prema redukcionizmu. Tijekom tog razdoblja njegova su djela počela uključivati reference na ličnosti kao što su Kassák i Kandinsky.