PIERO DORAZIO

Piero Dorazio bio je talijanski umjetnik i jedan od ključnih aktera apstraktne umjetnosti u Italiji.

Nakon Drugog svjetskog rata Dorazio je kratko radio kao prevoditelj za britansku vojsku, a zatim je studirao arhitekturu na Sveučilištu u Rimu.

Bio je pod utjecajem futurista kao što su Gino Severini, Antonio Corpora, Enrico Prampolini i Giacomo Balla, ali se pridružio lijevo orijentiranim umjetnicima poput Renata Guttusa..  Zajedno s Pietrom Consagrom , Achilleom Perillijem i Giuliom Turcatom , pomogao je formulirati manifest i osnovati grupu apstraktnih umjetnika pod nazivom Forma I (Pietro Consagra, Mino Guerrini , Ugo Attardi , Carla Accardi , Achille Perilli, Antonio Sanfilippo, Giulio Turcato i Piero Dorazio) 1947. g. Također 1947. Dorazio je dobio stipendiju za École des Beaux-Arts u Parizu, gdje je proveo godinu dana i upoznao Jeana Arpa, Georgesa Braquea, Soniu Delaunay, Le Corbusiera, Gina Severinija, Antoinea Pevsnera, Georgesa Vantongerlooa i druge.

Dorazio je, zajedno s umjetnicima Minom Perillijem i Guerrinijem, pomogao osnovati L’Age d’Or 1950. Bila je to knjižara/galerija posvećena apstraktnoj umjetnosti. Godine 1952. promovirao je zakladu Origin s Albertom Burrijem , Ettoreom Collom i drugima te uređivao časopis Arti Visive . Objavio je La Fantasia Dell-Arte Nella Vita Moderna 1955. godine, pregled moderne umjetnosti u Italiji.

Godine 1953. putuje u Sjedinjene Američke Države, gdje upoznaje Clementa Greenberga, Fredericka Kieslera, Franza Klinea, Roberta Motherwella, Marka Rothka. Pozvan je da predaje na programu Graduate School of Fine Arts na Sveučilištu Pennsylvania School of Design 1959. g. Tamo je radio s Hitoshijem Nakazatom , japanskim slikarom i grafičarem, i Ottom Pieneom , članom grupe ZERO. Godine 1970. vratio se živjeti i raditi u Rim. Godine 1974. preselio se u Todi, gdje je radio i predavao u školi za modernu keramiku i svom studiju.

Povezano uz hrvatsku scenu, Dorazio je bio u kontaktu s grupom Gorgona (a osobito Matkom Meštrović), koja mu je organizirala izložbu u njihovom Studiju G 1963. g. Bila je to ujedno i posljednja izložba u sklopu njihovog kolektivnog djelovanja unutar Studija G. Piero Dorazio je također sudjelovao na više izložbi pokreta Nove tendencije (Nove tendencije, 1961.; Nove tendencije 2, 1963.).