NAM JUNE PAIK

Nam June Paik bio je začetnik video umjetnosti i jedan od najistaknutijih predstavnika pokreta Fluxus.

Diplomirao je estetiku na Sveučilištu u Tokiju 1956. godine. Potom se preselio u Zapadnu Njemačku kako bi studirao povijest glazbe na Sveučilištu u Münchenu. Tamo je upoznao skladatelje Karlheinza Stockhausena i Johna Cagea te konceptualne umjetnike Sharon Grace, Georgea Maciunasa, Josepha Beuysa i Wolfa Vostella te je od 1962. bio član Fluxusa. Godine 1964. Paik se preselio u New York. Tijekom tog razdoblja intenzivno je radio s klasičnom violončelisticom Charlotte Moorman kako bi kombinirao video, glazbu i performans.

Neka od njegovih najznačajnijih djela uključuju TV Cello (1971.), TV Buddha (1974.), TV Garden (1974.) i Video Fish (1975). Ističe se i performans Robotska opera, prvi put izveden 1964. na otvaranju Drugog godišnjeg njujorškog avangardnog festivala u Judson Hallu. U performansu je nastupio Robot K-456 (napravljen od otpada), kojim se daljinski upravljalo i koji je pratio Moorman sa snimkama govora Johna F. Kennedyja.