Transition and Transition – Oleg Kulig, Josip Vaništa, Blue Noses

Muzej suvremene umjetnosti Ludwig, Budimpešta, Mađarska

SLUŽBENA STRANICA


kustos: Petar Ćuković


{"list":{"9472 ":"fi7438"},"css":["ig-ref","ig-ref-su","ig-ref-im","ig-gallery","ig-ref-list"]}

Sabrana su umjetnička iskustva trojice odabranih umjetnik, Olega Kulika, Josipa Vanište i grupe Plavi nosovi, koji dijele nešto zajedničko: stav prema dramatičnim događanjima u društvenoj domeni. Oni istražuje razdoblje, simbolično obilježeno padom Berlinskog zida što je upravo događaj koji je započeo period post-socijalizma, vrijeme čiji je sam početak vrlo paradoksalno definiran krajem. Sadašnjost se nervozno zadržava između kraja jedne era, one ere s kojim ne želi biti povezana, i sanja o prolifičnoj budućnosti koju neprestano pokušava i ne uspijeva dostići. 

Josip Vaništa, hrvatski doajen avangarde, u svojem je stilskom izričaju prilično drugačiji od Kulika, on zahtijeva promišljanje i rezerviran je, miran i hladan, ali s Rusom dijeli zajednički element analiziranja procesa društva koje prelazi iz komunističkog u liberalni kapitalistički sistem, Izložba predstavlja kolaže koji su stilski skloni redukciji, oskudnosti i minimalizmu i koji na način nalik dnevniku bilježe svakodnevne užase koji se događaju društvu u tranziciji. 

Oleg Kulik, Rus ukrajinskog podrijetla, svjetki je poznati umjetnik najpoznatiji po svojim radikalnim performansima i akcijama. Radovi iz takozvanog animalističkog ciklusa, u kojima preuzima animalnu personu, postali su amblematska odlika njegove umjetnosti u 1990-ima. Ovaj radikalni akcionisam, kao i njegovi radovi u medijima fotografije i videa, reakcija su na okrutnu realnost post-socijalističkog društva, tog izrazito paradoksalnog vremena u povijesti. Smatra se jednim od vodećih, ako ne i vodećim predstavnikom okrutno naturalističkog i provokativnog umjetničkog izričaja, 

Ruska grupa Plavi nosovi (Alexander Shaburov i Vyeceslav Mizin) je po nekima jedan od najzapanjujućih fenomena u umjetničkom svijetu 21. stoljeća. Njihov rad temelji se na tradiciji ruskog apsurda, ali je istovremeno iznimno zasićen humorom, auto-ironijom i cinizmom. Kroz medij fotografije i video instalacija prikazuju svakodnevne klišeje na populistički, malen i nepretenciozan način. Njihov umjetnički način izražavanja želi biti shvatljiv svima.