Što je znanost naprednija, bliža je umjetnosti.
Što je umjetnost naprednija, bliža je znanosti.

Richard Buckminster Fuller, jedan od najutjecajnijih arhitekata prošlog stoljeća, izumitelj, zaštitnik okoliša i humanist, izrazio je na ovaj način vjeru u dijalog između umjetnosti i znanosti – dva najvažnija  područja zaslužna za uvođenje novina, stvaranje vizija i pomicanje granica znanja. To isto uvjerenje dijelio je jedan broj umjetnika koji su eksperimentirali s novim materijalima i jezicima izražavanja, uvodeći ono što danas poznajemo kao “medijske umjetnosti”. Njihovi pionirski napori definirani su kao kinetička i optička umjetnosti, “nove tendencije”, programirana i informatička umjetnost – pokreti koji danas prolaze kroz proces povijesne re-evaluacije, s posebnim naglaskom na kulturalne kontekste Srednje i Istočne Europe.

S obzirom na povijesne umjetničke figure čiji je rad imao važnu ulogu u premošćivanju jaza između humanističkih i prirodnih znanosti, kao što su Piotr Kowalski i Vladimir Bonačić, ili one koji su težili izravnom kontaktu i interakciji s publikom, s ciljem isticanja edukativnih i emancipatorskih obilježja umjetnosti, poput Gianni Colomba i Aleksandra Srneca, ova izložba predstavit će neke od najsuvremenijih istraživanja u kojima se danas križaju različite discipline. Umjetnost i nanoznanosti, kroz suradnju između Victoria Vesne i Jamesa Gimzewskog, otvaraju perspektive koje pozivaju na ponovno razmatranje svih ovlasti na kojima se zasniva naš odnos prema okružujućem materijalnom svijetu. Isti destabilizirajući učinak proizvodi jedna od najinovativnijih i vizionarskih arhitektura, ona zamišljena i ostvarena u Acconci Studiju kojeg je inicirao pionira body-art Vito Acconci, ili Diller, Scofidio + Renfro, autora Blur-a, svjetski poznatog primjera „arhitekture bez oblika, bez mase, bez boje i težine”.

Poziv za socijalne i kulturne paradigme, koja će zaobići one dominantne u korist onih eko-osviještenijih i holističkijih, zajednička je značajka rada međunarodno renomiranih umjetnika predstavljenih na ovoj izložbi, kao što su Massimo Bartolini, Olafur Eliasson, Ernesto Neto  i Lucy + Orta Jorge, kao i onih koji pripadaju mlađoj generaciji koja uvode prave novitete. Simon Thorogood preispituje poimanje mode koristeći se zvukom u proizvodnji odjevnih predmeta, Loris Cecchini stvara plutajuće gradove dok Xárene Eskandar dizajnira pokretnu “bodyarchitecture” koja se pokazuje gotovo živom.

Ovo su samo neki od primjera novih, vizionarskih oblika koji bi mogli postati dio ne tako daleke budućnosti našeg planeta – tog čudesnog “svemirskog broda” koji putuje kroz kozmos, ali s ograničenim količinom energije, kao što je već 1969. upozorio Buckminster Fuller. Njegovo objašnjenje Priručnika za upravljanje svemirskim brodom zvanim Zemlja, koncept je koji danas odzvanja na značajan i upozoravajuć način: podsjeća nas da smo svi međusobno ovisni i povezani.

Stoga ova izložba kao konceptualnu referencu preuzima Fullerove stavove kako bi predstavila i naglasila one umjetničke vizije koje u centar istraživanja i refleksije ponovno postavljaju ljude i planet.
Izložba Svemirski brodu zvan Zemlja bit će popraćena katalogom s esejima kustosice Dobrile Denegri, geografa Franca Farinellija i umjetnika Xárene Eskandar. To će ujedno najaviti nove uredničke aktivnosti CoCA, s grafičkim dizajnom Grzegorza Laszuka.

Izložba će biti popraćena dokumentarnim filmom o Richard Buckminster Fulleru kojeg je režirao oskarovac Robert Snyder, filmom Józef Robakowskog o Buckminster Fullerovoj Geodetskoj kupoli ostvarenoj za Expo ’67 u Montrealu, te dokumentarnim materijalom o manifestaciji “Nove tendencije” u Zagrebu i jednom od njenih protagonista, pioniru računalne umjetnosti Vladimiru Bonačiću.