Ova izložba predstavlja mjesto susreta znanstvenih predviđanja i futurističkih fantazija koje su se manifestirale u arhitekturi i umjetnosti od 1960-ih do 1980-ih. Okupljajući autore iz istočne Europe i zapada, izložba će prikazati radove proizašle iz nove tehnološke stvarnosti koja je uslijedila nakon Drugog svjetskog rata, a koja ju je odvela neočekivanim putevima: predviđajući zamjenu rada igrama i kolektivnim užicima u kompjuteriziranim društvima, odvraćajući se od sveobuhvatne strojne logike i zamjenjujući je mitovima i romantičnim predodžbama o ljudskom biću, ili tražeći tragove drugih civilizacija iz svemira, umjesto da ga osvajaju. Utopija kvantifikacije i znanstvenog planiranja, odvajanja života i rada, zamijenjena je težnjom prema harmoniji između stroja i prirode, uma i tijela. Ovi su projekti produžeci tehnologiziranog svijeta, ironične i apsurdne situacije koje predstavljaju kritiku racionalizma i govore o proturječnostima kasnog modernog društva, pokazujući istodobno njegove intelektualne horizonte i granice njegovih utopijskih fantazija.

Izložba će također pokušati promisliti odnos između umjetnosti i arhitekture tijekom tog razdoblja, takozvanu ‘papirnatu arhitekturu’ koja se obično smatrala povlačenjem iz aktivne dizajnerske prakse i koja je u retrospektivi predstavljena kroz zasebne nacionalne škole.

📷: Ken Mürk/ERR