Bogdanka Poznanović (Begeč, 1930. – Novi Sad, 2013.) umjetnica je koja je kroz svoju umjetničku praksu i društvenu aktivnost pokazala veliku inovativnost – osim umjetničkog rada, bavila se i afirmacijom intermedijalne umjetnosti i uvodila nove medije u svoj rad, surađujući istovremeno s nekim od najvažnijih umjetnika, kustosa i kritičara svjetske umjetničke scene.

Izložba radova iz Kolekcije Marinko Sudac pokazat će povijest djelovanja jedne od prvih umjetnica koja se u ovoj regiji bavila akcijama u javnom prostoru, mail-artom, knjigama umjetnika, instalacijama i video-umjetnošću.

Bogdanka Poznanović studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu. Njezina je umjetnička praksa na početku bila bliska enformelu, no brzo prelazi u Novu umjetničku praksu, zahvaljujući interdisciplinarnim radovima i novim medijima.

Nakon 1968. počinje se intenzivno baviti nematerijalnom i istraživačkom umjetnošću. Jedna od njezinih prvih akcija je Srce – predmet (1970.), zatim Kocke-rijeke (1971.), Signalne vatre (1974.) i druge. Nezin prvi mail-art rad Feedback Letter box – informacija − odluka – akcija (1973. – 1974.) predstavlja jednu od prvih mail-art akcija na prostoru bivše Jugoslavije. Izvedena je pomoću komunikacije poštom s 35 umjetnika iz čitavog svijeta. Knjige umjetnika, od kojih je prva Stellata, stvara od 1973. godine.

Bila je među prvim umjetnicima s ovih prostora koja je koristila nove tehnologije u suvremenoj umjetničkoj praksi.  Od prve polovice 70-ih godina radi video-radove – prvo im pristupa kao dokumentaciji akcija i događanja, a potom kao samostalnim radovima.

Poznanović je održavala komunikaciju i s brojnim stranim umjetnicima, kritičarima i kustosima, što je važno istaknuti u kontekstu njezinog djelovanja na području bivše Jugoslavije. Sa suprugom Dejanom Poznanovićem osnovala je Atelje DT20 u Novom Sadu, važno mjesto susreta lokalnih i stranih umjetnika. Također, njih dvoje sudjelovali su u osnivanju i formiranju početne koncepcije Tribine Mladih u Novom Sadu. Osnovana 1954., Tribina mladih postaje mjesto okupljanja, promoviranja i afirmacije mlade novosadske neoavangardne scene. Od 1970. godine Bogdanka Poznanović surađuje u časopisu Polja, a kasnije i u časopisu na mađarskom jeziku Új Symposion, oba u izdanju Tribine mladih.

Osnovala je Vizualni studio za intermedijalna istraživanja u kojem se istraživala i stvarala video-umjetnost, time postajući prvi profesor novih medija i video umjetnosti na umjetničkoj akademiji ili fakultetu u bivšoj Jugoslaviji.

Život i djelovanje Bogdanke Poznanović bitno je obilježio i pedagoški rad. Nakon završene Akademije, predavala je likovno obrazovanje u Novom Sadu u nekoliko srednjih škola, a potom slikanje s tehnologijom na Odsjeku likovnih umjetnosti na Višoj pedagoškoj školu u Novom Sadu. Izabrana je za docenta na Akademiji umetnosti u Novom Sadu 1975., gdje od 1976. radi kao redovni profesor, predajući likovne elemente s vizualnim istraživanjima.

Izložbu organiziraju Institut za istraživanje avangarde i Kolekcija Marinko Sudac, uz suradnju Pučkog otvorenog učilišta Poreč.

📷: Andi Bančić