PÉCSI MŰHELY

Pécsi Műhely / Pečuška radionica neoavangardna je grupa koja je djelovala u Mađarskoj kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih, sa sjedištem u Pečuhu. Članovi grupe bili su: Károly Halász (1946. – 2016.), Károly Kismányoky (1943. – 2018.), Sándor Pinczehelyi (1946.) Ferenc Ficzek (1947. – 1987.) i Kálmán Szijártó (1946.), a učitelj im je bio Ferenc Lantos (1929. – 2014.).

Sve je počelo 1969. godine kada je Ferenc Lantos odveo članove grupe u tvornicu emajla u Bonyhádu, na periferiji Pečuha, gdje su svakog ljeta između 1969. i 1971. sudjelovali u eksperimentalnim radionicama, koristeći emajl za stvaranje geometrijskih, neokonstruktivističkih, kompozicija koje su dobivali spajanjem industrijskog emajla s odbačenim tvorničkim željeznim pločama. Tada je svaki umjetnik imao vlastiti stil i ideologiju inspiriranu uglavnom geometrijskim redukcijama Bauhausa, ali su svi bili ujedinjeni u svom cilju postizanja jedinstva arhitekture i likovnih umjetnosti, preispitujući industrijsku reproduktivnost kroz industrijski dizajn i dovođenje umjetnosti u javni prostor.

Tijekom 1970.–1971. izvodili su umjetničke pejzažne intervencije i akcije, koje su bile popraćene bilješkama i fotografskom ili filmskom dokumentacijom. Ovi land art eksperimenti i analitički pristup njihovom sadržaju bili su pionirski za mađarsku umjetnost, ali i za srednjoeuropsku i istočnoeuropsku neoavangardnu umjetnost općenito.

Nakon 1971. grupa je krenula u različitim smjerovima, individualno, prema konceptualnim i otvorenije političkim temama. Namjerno pomičući granice umjetnosti i političke cenzure, pronašli su raznolike i inventivne načine za prijenos i izražavanje snažnih poruka u suočavanju s ograničenom društvenom, kulturnom i političkom stvarnošću svog vremena.