BEN PATTERSON

Benjamin (Ben) Patterson bio je američki glazbenik, umjetnik i jedan od osnivača pokreta Fluxus.

Prije nego što je pomiješao svoje glazbene interese sa suvremenom umjetnošću, Patterson je studirao klasični kontrabas s ciljem da se pridruži američkom simfonijskom orkestru. Završio je školovanje u Pittsburghu i na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru, stekavši diplomu prvostupnika 1956. Prvo se okušao u profesionalnoj glazbi u Kanadi, radeći kao glavni kontrabasist u Simfonijskom orkestru Halifaxa (1957.) i na globalnoj turneji s simfonijski orkestar Sedme armije (1958 i 1959).

Tijekom tog razdoblja, prije Fluxusa, izradio je i izveo neka od svojih ranih utjecajnih djela: Paper Piece (1960.), Lemons (1961.) i Variations for Double-Bass (1961.). Krajem 1961. Patterson se preselio u Pariz, surađujući s Robertom Filliouom na “pjesmama slagalica” i objavljujući svoje Metode i procese. Putujući između Pariza i Zapadne Njemačke, odigrao je ključnu ulogu u organizaciji povijesnog Fluxus festivala 1962. u Wiesbadenu, blisko surađujući s Georgeom Maciunasom. Njegov intervju s Emmettom Williamsom, kojim je obilježen otvorenje festivala, bio je među najranijim člancima o Fluxusu. Nakon Wiesbadena, Patterson i njegovi radovi ostali su značajni na Fluxusovim događanjima diljem svijeta. Godine 1963. preselio se u New York, aktivno sudjelujući u događanjima Fluxusa sve do kasnih 1960-ih. Tijekom sljedeća dva desetljeća nastavio je karijeru u umjetničkoj administraciji. Nakon gotovo dvadesetogodišnje pauze, Patterson se ponovno pojavio u kasnim 1980-ima kako bi ponovno pokrenuo svoju karijeru umjetnika.

Tijekom svog umjetničkog putovanja, Patterson je istraživao zvuk i živu akciju kroz različite medije, materijalno i konceptualno. Iako je bio poznat po svom performansu, proširio je svoje kreativne horizonte na radove na papiru, asemblaž, instalacije, video i skulpturu. Patterson je priznao Roberta Wattsa, Georgea Brechta i Dicka Higginsa kao svoje primarne izvore inspiracije.