MIKLÓS ERDÉLY

Miklós Erdély bio je jedan od najutjecajnijih umjetnika mađarske neoavangardne umjetničke scene.

Počeo je studirati kiparstvo na Visokoj školi likovnih umjetnosti u Budimpešti 1947., ali ju je napustio da bi se pridružio studiju Dezsőa Birmana Bokrosa (1889. – 1965.). Od 1947. do 1951. studirao je arhitekturu i diplomirao na Tehničkom sveučilištu u Budimpešti.

Prvo je radio kao arhitekt, eksperimentirajući sa slikarstvom i grafikom, pjesmama i kratkim pričama. Upoznao se s članovima Európai Iskola (Dezső Korniss), „surnaturalizmom” (László Lakner) te umjetnicima Bélom Kondorom i Sándorom Altorjaijem. Njegova kuća u Budimu postala je mjesto umjetničkih događanja i mjesto susreta umjetnika kao što su Tamás Szentjóby i Gábor Altorjay. Počeo se zanimati za hepeninge, Fluxus, film i konceptualnu umjetnost, a ističu se njegove tekstualne akcije i fotografske serije. Od ranih sedamdesetih Erdély počinje istraživati pitanje izvornika i kopije – problematiku slikovnog prikazivanja, primjerice u Tezama o teoriji ponavljanja (1973.) i Analizama za teoriju identifikacije (1974.).

Grupa INDIGO (INterDIszciplináris Gondolkodás) nastala je 1978., nakon njegove serije kreativnih vježbi 1975. i 1976., a koje je organizirao s Dórom Maurer i Györgyjem Galántaijem. Djelovali su kroz izložbe i grupne akcije usredotočene na umjetnički medij, koncept, aktivnost, intermedijalnost itd. Analogno nazivu grupe, u kasnim 1970-ima, Erdély je počeo koristiti indigo papir u mnogim svojim radovima.