ŽELIMIR ŽILNIK

Želimir Žilnik je srpski filmski redatelj najpoznatiji kao jedna od glavnih figura jugoslavenskog crnog vala filmskog pokreta 1960-ih i 1970-ih.

Tijekom školovanja, Žilnik je imao priliku sudjelovati u programu međunarodne kulturne razmjene u New Yorku, gdje se upoznao s filmovima koji su nudili društvenu i političku kritiku. Po povratku u Jugoslaviju uključuje se u kino klub i radi kao asistent na filmu Dušana Makavejeva.

Godine 1967. Žilnik se pridružio filmskoj produkciji Neoplanta. Njegov kratki film, Nezaposleni, snimljen 1969., donio mu je priznanje usprkos kritikama Komunističke partije Jugoslavije zbog prikaza radnika i nezaposlenosti u zemlji. Godine 1969. Žilnik je izdao svoj igrani film Rani radovi, koji je aludirao na rane spise Karla Marxa i pružio kritiku jugoslavenskog komunističkog režima. Vlasti su isprva zatajivale film, ali ga je Žilnik uspješno obranio na sudu. Dobio je nagradu Zlatni berlinski medvjed na 19. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu. Gušenje njegovog filma, Crni film (satiričnog komentara o pokretu crnog vala) 1971., i kasnijih radova odveli su Žilnika u kratko razdoblje egzila u Zapadnoj Njemačkoj. Nakon povratka, Žilnik se kratko bavio kazališnom produkcijom, ali se ubrzo nastavio baviti dokumentarnim filmom. Između 1977. i 1990. prvenstveno se fokusirao na snimanje televizijskih filmova, uključujući dva dugometražna filma, mini-seriju i nekoliko kratkih filmova.

Godine 1986. režirao je Lijepe žene prolaje kroz grad, postapokaliptični znanstvenofantastični film koji je predviđao da će nacionalističke napetosti dovesti do raspada Jugoslavije. Njegova crna komedija iz 1988., Tako se kalio čelik, bila je nominirana za nagradu Golden St. George na 16. Moskovskom međunarodnom filmskom festivalu u Sovjetskom Savezu.