Todosijević je, već pri prvom susretu 1974. godine, ostavio na Marteka dojam „velikog buntovnika i raščišćivaća umjetnosti”, a njegova teza da je umjetnost politički i „socijalno bitna” inspirirala je Marteka, jer „ako čovjek krene svojom pjesmom, svojim izričajem izvan klasičnih gabarita, znači izvan knjige, onda on mora imati nešto drugo što će mu nositi ideju i što će mu biti vodilja.“Razgovori s Todosijevićem, kao i njegovi performansi ukazali su Marteku na mogućnost da „postepeno svoju umjetnost svede na razgovor o njoj, ne objašnjavajući svoju umjetnost, nego nadopunjavajući je retorikom”. I kasnije, kada su zajedno sudjelovali na skupnim izložbama, oba su umjetnika s lakoćom prepoznavala radove onoga drugog, čime se potvrdila kompatibilnost njihovih umjetničkih senzibiliteta.