Još jedna “magnetska figura”, Marko Pogačnik, utjecala je na Marteka na samom početku njegove karijere –  “prvenstveno svojim ponašanjem, a ne toliko preko konkretnih radova”. No, prvi Pogačnikovi radovi s kojima se Martek susreo, njegove konceptualističke, redizajnirane boce bile su “u pozadini” Martekove “vizije u vrijeme nastanka prvih poetskih objekata” 1973./74. godine, kada je Martek započeo svoj umjetnički put,

Pogačnik i grupa OHO već su boravili u Šempasu, djelujući kao zajednica umjetnika “Obitelj iz Šempasa”. Svojim boravkom tamo približili su se tadašnjem umjetničkom idealu – umjetnost kao život i život kao umjetnost. Još prije nastanka Šestorice, Martek je razmišljao o umjetničkom djelovanju unutar zajednice. Budući da do tada nije bilo nikakve veće prezentacije ili izložbe OHO-a, na njega je prije svega djelovala informacija o postojanju grupe umjetnika koji “razmjenjuju energiju” i zajedno nastupaju. Prema Marteku, prisustvo grupnog rada i nastupanja jako je relevantno za umjetnost “druge[1]”, bitne linije dvadesteog stoljeća. Pri prepoznavanju pripadnosti alternativnoj umjetničkoj struji, nošenje duge kose imalo je značajnu ulogu. Pogačnikov izgled, duga kosa zbog koje je “imao problema”, pobudio je u Marteku, koji je i sam imao dugu kosu, inat i svijest da “taj adut treba stalno držati u ruci”. Po Marteku “društvena percepcija OHO-a bila bi drugačija da je Pogačnik imao kratku kosu”. Zbog toga Martek razlikuje “hladne“ , kratkokose “tople”, dugokose umjetnike – pri čemu su prvi analitički umjetnici, koji svemu prilaze s distance, dok su drugi emotivci, koji umjetnosti prilaze bez kalkulacije.