VLADIMÍR BOUDNÍK

Vladimír Boudník bio je jedna od ključnih ličnosti češke poslijeratne umjetnosti, predstavnik eksplozionizma i pisac njegova manifesta. Bio je grafičar i fotograf, te je radio slikarske happeninge na ulicama Praga.

Pohađao je tehnički fakultet, ali ga nije završio jer je doveden u nacističku Njemačku na prisilni rad. Nakon puštanja na slobodu studirao je grafiku na Grafičkoj školi u Pragu. Godine 1950. počeo je raditi kao grafički dizajner u poduzeću Kovoslužba, a od 1952. radi u strojarskim tvornicama ČKD Vysočany (gdje je upoznao Bohumila Hrabala).

Napravio je nekoliko Manifesta eksplozionizma počevši od 1949. To su također bili neki od prvih samizdata u Čehoslovačkoj. Boudník je vjerovao da put za obnovu društva nakon traume iz Drugog svjetskog rata leži u oslobađanju potencijala kreativnog izražavanja svih pojedinaca. Počeo je izvoditi slikarske happeninge po zidovima praških ulica, „učeći” ljude kako u sebi izazvati eksploziju mašte.

Većina Boudníkovih umjetničkih djela su grafike, a razvio je i nekoliko inovativnih tehnika grafike (aktivna ili strukturalna grafika). Često bi koristio ostatke pronađene na poslu u tvornici, koje bi onda prenamijenio za stvaranje apstraktnih teksturiranih površina. Izgledom ova djela zemljanih tonova sugeriraju organsku tvar i prvi su primjeri principa slučajnosti u Čehoslovačkoj. Njegova serija Rorschachovih testova (1966.) koristi simetrični otisak uzorka, inspiriran psihološkom metodom.

Godine 1965. Boudník je glumio samog sebe (umjetnika) u Perličky na dně, antologijskom filmu kojeg su režirali Jiří Menzel, Jan Němec, Evald Schorm, Věra Chytilová i Jaromil Jireš. Film je snimljen prema kratkim pričama Bohumila Hrabala. Jedna od Hrabalovih novela – Něžný barbar (1973.) – bavi se Boudníkovim životom i radom.