PAWEŁ KWIEK

Paweł Kwiek bio je poljski neoavangardni umjetnik koji je radio na eksperimentalnom filmu, serijama fotografija, akcijama i slikarstvu.

Diplomirao je 1973. godine na Nacionalnoj višoj školi za film, televiziju i kazalište Leon Schiller PWSFTviT u Łódźu, Odsjek za režiju fotografije i televizijske produkcije. Kasnije je, od 1977. do 1978., predavao na istoj ustanovi.

Bio je jedan od suosnivača Radionice filmske forme (s Wojciechom Bruszewskim, Józefom Robakowskim, Andrzejem Różyckim, Zbigniewom Rybczyńskim). Grupa je bila smještena u Łódźu i bila je aktivna od 1970. do 1977. Razočarani u tradicionalni nastavni plan i program filmske škole, htjeli su razbiti kinematografske konvencije i stvoriti mjesto između kinematografije i suvremene umjetnosti.

Kwiek je bio jedan od prvih poljskih umjetnika koji su se bavili eksperimentalnim filmom. Jedno od njegovih značajnih djela je Twarz, 1971., koji kritizira režim prvog sekretara Poljske komunističke partije. Radeći sa svojim bratom Przemysławom Kwiekom, Zofijom Kulik i Janom S. Wojciechowskim, Paweł Kwiek stvorio je film Forma otwarta, 1971., inspiriran djelom Oskara Hansena. Godine 1974. snimio je Video A (Studijska situacija) u kojem stoji ispred kamere tijekom izravnog prijenosa u studiju TVP 2 Televizije. Neki od njegovih drugih filmova su 1, 2, 3… ćwiczenia operatorskie, 1972.; Komentarz, 1972.; Ja + telefon, 1972.; Video C, 1975.; Kanał informacji, 1978. Film Solidarne czekanie, 1980., snimljen s Jacekom Jozwiakom, nastao je tijekom štrajka na Filmskoj školi, iz koje je sljedeće godine izbačen. Radio je i u medijima fotografije, akcije i crteža. Autor je brojnih manifesta.