PAOLO PATELLI

Paolo Patelli talijanski je umjetnik. Bio je dijelom grupe Illumination.

Slikarstvom se počeo baviti kao samouk 1956. godine, nakon završetka znanstvenog studija u Padovi. Njegova umjetnička karijera značajno je oblikovana brojnim putovanjima i poznanstvima s umjetnicima diljem svijeta, uključujući Stockholm, Pariz, Beč, London i New York. Patelli je uvijek bio otvoren za inovacije i istraživanja u novim medijima, tehnikama i smjerovima, a utjecaji američkih, britanskih i njemačkih umjetnika vidljivi su u njegovom radu.

Unutar svojeg stvaralaštva, Patelli je bio pod utjecajem književnosti, poezije, jazz glazbe i zen filozofije. Talijanski teoretičar i kritičar umjetnosti Umbro Apollonio pisao je 1960-ih da se Patellijevo slikarstvo “može pohvaliti autentičnošću i sigurnošću koja se prirodno uklapa u njegove određene premise.” Patellijevi radovi iz druge polovine 1960-ih karakteriziraju se geometrijsko-analitičkim pristupom, gdje koristi jednostavne geometrijske oblike, pretežito krugove, u ponavljajućim uzorcima kako bi stvorio ritam i strukturu. Njegove slike istražuju percepciju kroz izmjenu oblika i pozadine, fokusirajući se na samu površinu kao primarni predmet istraživanja, a ne na reprezentacijski ili narativni sadržaj.

Patelli koristi ograničenu paletu jarkih, mat boja i jedan je od ranih prihvatača akrilnih boja. Ponavljajući uzorci u njegovim djelima stvaraju meditativnu kvalitetu, pozivajući gledatelje da se uključe u suptilne varijacije i odnose unutar radova, s naglaskom na temeljne elemente – oblik, boju, liniju i prostor.

Godine 1967. Patelli se pridružio grupi Illumination koju je osnovao japanski avangardni umjetnik Abe Nobuya. Grupa je bila usmjerena na primarnu strukturu slike, naglašavajući boju i svjetlost kao temeljne elemente umjetnosti. Među članovima grupe bili su i američka umjetnica Marcia Hafif, talijanski umjetnik Aldo Schmid te jugoslavenske umjetnice Milena Čubraković i Mira Brtka. Grupa je zajednički nastupila na izložbi 1967. u galeriji L’argentario u talijanskom Trentu.

Patelli je izlagao u prestižnim galerijama, uključujući devet puta u Gallerie del Cavallino u Veneciji koju je vodio Carlo Cardazzo, prezentirajući vrhunce talijanske umjetničke avangarde dvadesetog stoljeća. Prvu samostalnu izložbu imao je 1962. u Galleria Carraio u Padovi. Tijekom 1960-ih izlagao je u Italiji i Njemačkoj, a sudjelovao je i na važnim grupnim izložbama kao što su “Arte italiana XX secolo” u Muzeju grada Baltimorea, “Nuove tendenze in Italia” u Galleria del Naviglio u Milanu te “Zero Avantgarde” u Rimu i Düsseldorfu. O Patellijevim radovima pisali su značajni povjesničari umjetnosti poput Umbra Apollonia, Achillea Bonita Olive i Filiberta Menne.