JANKO POLIĆ KAMOV

Janko Polić Kamov bio je hrvatski književnik koji se smatra utemeljiteljem hrvatske književne avangarde.

Iz gimnazije u Rijeci bio je izbačen zbog sukoba s profesorom, a školovanje je nastavio u Senju, gdje je također bio izbačen. U Zagreb odlazi 1902. g, a 1903. provodi tri mjeseca u zatvoru zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana Khuena-Héderváryja i sukoba s policijom. Nakon izlaska iz zatvora, krenuo je putovati – prvo s glumačkom družinom po Dalmaciji i Crnoj Gori, a od 1907. posjećuje Italiju i Španjolsku, gdje se kretao unutar avangardnih krugova. Umro je od groznice u bolnici u Barceloni, gdje je i pokopan u zajedničkoj grobnici bez imena.

Objavio je dvije pjesničke zbirke, Psovka i Ištipana hartija te dvije knjige drama, Tragedija mozgova i Na rođenoj grudi, a u rukopisu je ostavio roman Isušena kaljuža, koji je objavljen tek pedesetak godina nakon njegove smrti.