Policijsko dvorište je projekt sastavljen od četiri cjeline. Sve se temelje na filmskoj strategiji. Tri recentne – Nadzorna kamera; Bulevar devet života; Predatori, filmofili i boca vina – istražuju odnos između represivnih institucija te njihovih nosilaca i medija filma. Četvrta cjelina (Kratki vodič kroz 70-e i 80-e) naglasak stavlja na rane autorove radove koji u velikoj mjeri nagovještavaju njegov budući interes – film, represivne ustanove i voajerizam u ime države.

Pradatori, filmofili i boca vina:
Na jednom sajmu hrane u središtu Trsta kupio sam bocu vina sa slikom ruskog komunističkog diktatora na naljepnici. Htio sam crno vino, no žena mi je objasnila kako je riječ o tipičnom gruzijskom rozeu kakvim je Staljin liječio nesanicu. Tada (2005) nisam znao za taj podatak, te sam, mada nevoljno, ipak kupio bocu omotanu celofanom. Pet godina kasnije dao sam da se napravi zatvoreni valjak od pleksiglasa i u njega položio diktatorovo vino. Objekt sam pridružio dvjema naopako okrenutim slikama diktatora – Tita i Staljina, okruženih svitom. Obojica su gajili posebnu strast prema filmskom mediju, čak su instalirali kucna kina i dobar dio vremena provodili pred ekranom, takoreći u virtualnom svijetu…

Nadzorna kamera:
Danas gotovo ne postoji javni prostor koji nije pod prismotrom sigurnosnih kamera. Po mišljenju autora filma, jedna sigurnosna kamera više, usmjerena prema policijskom dvorištu, ne bi trebala znatnije ugroziti ravnotežu u postojećoj mreži skrivenih kamera kojima se kontroliraju javni prostori grada Zagreba.

Bulevar devet života:
Bulevar devet života je, zapravo, metafora za mačji rakurs, odnosno iracionalni kompleks u kojem su zbivanja, ljudi i najrazličitiji rekviziti povezani bizarnim vezama. Istovremeno, to je priča o zoni otpora pragmatičnom mišljenju koje, nedvosmisleno, sve vise inficira umjetnički poredak i utječe na njega.