Policijsko dvorište Željka Kipkea obuhvaća dvije grupe radova. Prva uključuje postav recentnih ciklusa: u auli Predatori, filmofili i boca vina (2010.), Nadzorna kamera (2011.– 2012.) u istočnom krilu, a Bulevar devet života (2010. – 2012.) u zapadnom krilu paviljona. Druga grupa radova u južnom krilu paviljona pod imenom Kratki vodič kroz 70-e i 80-e podsjetnik je na procesualne radove i njihovu filmsku dokumentaciju koje autor danas smatra najavom njegova trenutno dominantnog zanimanja za film. Ovoj grupi pridružen je i film Nevidljive galerije (2009.) s temom povijesti i sudbine kultnih zagrebačkih izložbenih prostora iz tog perioda.

Na razini koncepcije i prezentacije, Kipke se ovom izložbom predstavlja kao multidisciplinarni autor koji ne diskriminira suvremene mogućnosti medijske realizacije poruke i predodžbi, a naročito kad su u pitanju statična (slikarstvo, fotografija, print) i pokretna slika (film). Vremenska poveznica s ranim radovima ovakvu, za treći milenij inače tipičnu umjetničku praksu, precizno smješta u 70-e kada je Željko Kipke istupio na umjetničku scenu kao jedan od istaknutih predstavnika Nove umjetničke prakse.

Na razini značenja, izložba se u jednakoj mjeri referira na manipulativne aspekte i moć pokretnih slika i suvremenih medija, koliko i na fascinaciju koju su izazivali kod političkih moćnika, sposobnih da ih instrumentaliziraju za potrebe vlastitih ideoloških programa. Novi ciklusi na sadržajnoj i formalno-estetskoj razini sažimaju dokumentarne i dnevničke elemente, Kipkeov prepoznatljivi likovni rukopis i osebujno razumijevanje stvarnosti, a treba ih razumjeti kao manifestaciju njegova subverzivnog djelovanja i egzistencije koju naziva mačjom strategijom.