Izložba Grafički listovi, gramofoni i tonzure na jednom mjestu okuplja manje poznate i gotovo nepoznate radove Željka Kipkea. Pogotovo se to odnosi na grafičke listove iz 1977. koji javno nisu bili pokazani, sve do izložbe Tabula rasa u Gliptoteci HAZU u ljeto 2013. na kojoj su bile predstavljene samo četiri grafike, dok je cijela serija od tridesetak listova prezentirana krajem 2014. u Galeriji Grafički kolektiv u Beogradu.

Ovu izložbu potaknula je, između ostaloga, namjera da se hrvatska likovna publika upozna s rijetkim ranim primjerima elementarnih i primarnih postupaka u grafičkim tehnikama suhe igle, dubokoga tiska, litografije i sitotiska.

Postav u Gliptoteci HAZU ne fokusira se samo na nepoznate grafike, nego proširuje grafički kontekst i na druga područja umjetničkog istraživanja istoga autora – na ambijentalne instalacije pod nazivom Kabineti molitvenih strojeva iz ranih devedesetih te na seriju filmskih blizanaca u kojima je također prisutan sličan (grafički) impuls.

Dobar primjer su dva filmska dokumenta – o izbrijavanju križa na umjetnikovoj glavi početkom osamdesetih te 30 godina kasnije i slova N (za nihilizam). U Kabinetima su se tijekom devedesetih mogli vidjeti gramofonski aparati na kojima su se vrtjele oslikane vinil-ploče. Nerijetko su na crnim zidovima bile izvješene table s neobičnim porukama na francuskom, hrvatskom ili engleskom jeziku: Ne oklijevajte, Ne gutajte slinu, Čuvajte se pasa, Slijepa ulica itd. Sam autor kaže da su te sobe imale funkciju sličnu tibetanskim molitvenim kolima, slijedeći europsku tradiciju wunderkammera kao poligona sveobuhvatne koncentracije znanja i jezičnih figura.

U uvodnom tekstu kataloga izložbe Leonida Kovač fokusira te veze prema Marcelu Duchampu i Alfredu Jarryju, »rodonačelniku patafizike koji se običavao do iznemoglosti biciklom voziti pariškim ulicama«. Na taj način povezuje kabinete s rotirajućim gramofonima i raniji Kipkeov film Crno crnje od crnoga, u kojemu je dojam levitacije bio posljedica kamermanova kruženja biciklom oko mjesta zbivanja. U jednoj njegovoj ruci kamera, u drugoj volan, a u središtu autor koji leži na svježe obojenom simbolu od ukrštenih romboida. I sve to na Uskrs davne 1985. godine na zagrebačkom Trgu Otokara Keršovanija. Kabineti su, dakle, bili posljedica autorove izrazite naklonosti grafici, pisanim porukama i kompleksnim simbolima kao »vremenskim strojevima«. (Kipke nerijetko spominje Ramona Llulla, katalonskog mistika iz XIII. stoljeća, koji je neizostavno ime u povijesnoj liniji računalnih strojeva prije današnjih računala.)

Na izložbi se mogu vidjeti i rani objekti iz Kabineta molitvenih strojeva, konstruirani prije rotirajućih vinil-ploča i poruka na aluminijskim tablama – stolica s rotirajućim sjedištem, drveni kotač koji rotira na osovini bicikla, jedna rana readymade ploča te znakovita slika iz 1982. koja jasno nagovještava autorovu opsjednutost kružnim formama, gramofonima i filmovima.