Today's Yesterday – The 1st Anren Biennale

Anren, Chengdu, Kina, 2017.

umjetnički direktor: Lu Peng
kustosi četiriju izložbi: Marco Scotini, Liu Ding & Carol Lu Yinghua, Liu Jie & Lu Jing, Lan Qingwei & Du Xiyun

Izloženi umjetnici:

Cornelius Cardew, Céline Condorelli, Chto Delat, Stano Filko, Peter Friedl, Yervant Gianikian and Angela Ricci Lucchi, Piero Gilardi, Dan Graham, Joris Ivens, Joan Jonas, Ilya & Emilia Kabakov, William Kentridge, Julius Koller, Mao Tongqiang, Rithy Panh, Michelangelo Pistoletto, Lisl Ponger, Qiu Zhijie, Pedro Reyes, Santiago Sierra, Sun Xun, Wael Shawky, Jean-Marie Straub and Danièle Huillet, Marko Tadić, Ulla Von Brandenburg, Clemens Von Wedemeyer and Maya Schweizer, Wei Minglun, Yang Yuanyuan, Mei Lanfang and the Russian Proletarian Theatre

Sagledavajući bogatu povijest regije, kao i planove za daljnji razvoj, tema ovog izdanja istražit će kako uspostaviti dijalog između povijesti, sadašnjosti i moguće budućnosti.

Anrensko bijenale želi stvoriti mjesto za susret u jugozapadnoj Kini na polju likovnih umjetnosti između umjetnika različitih kultura i generacija, stvaraju međunarodnu profesionalnu mrežu za razmjenu ideja. Bijenale želi obogatiti održivi kulturni krajolik, uz nadu da će ostaviti dugoročan utjecaj na Anren.

Pod nazivom „Today’s Yesterday“ (hrv. današnje jučer), s umjetničkim voditeljem, povjesničarom umjetnosti Lu Pengom, Anrensko bijenale spaja četiri izložbena projekta kineskih i međunarodnih kustosa. „Today’s Yesterday“ želi biti snažna reflektivna tema o pitanjima „što sadašnjost zaista znači? Što je umjetnost današnjice?“ Bijenale želi ispitati kako umjetnost ove sadašnjosti može biti historizirana, kao postaje geopolitičko naslijeđe, propitivanje povijesnog narativa međunarodne umjetnosti.

Stvarajući na kulturnom raskrižju između Istoka i Zapada, umjetnički ravnatelj FM Centra za suvremenu umjetnost, Marco Scotini, kustos je interdisciplinarnog segmenta The Szechwan Tale: Theater and History. Segment istražuje granice između fiktivnog kazališta i prave povijesti. Kao polazište, izložba koristi izmišljenu pozadinu Sečuana kako je prikazao Bertolt Brecht u svojoj drami „Dobra duša iz Sečuana“ (1940.). Također će ponovno sagledati „Rent Collection Courtyard“ (1964.) – moćna realistična skulptura u prirodnoj veličini koja je prvotno bila postavljena u Anrenu. Ona je predstavljala spomen Kulturnoj revoluciji, i jednom je bila shvaćena kao „umjetnička atomska bomba“, kada su se replike pojavile u različitim Kineskim gradovima, kao i u prekomorskim dijelovima.  Želi podići pitanja o legitimitetu i nastavku umjetnosti i njezinoj povezanosti s prošlošću, sadašnjošću i budućnošću.