Serija radova Transcencija samo je dio FIlkovog umjetničkog opusa u Kolekciji i on je samo dio njegovog golemog područja istraživanja kao multimedijalnog umjetnika. Stano Filko (1937) jedan je od osnivača konceptualne umjetnosti u Slovačku i jedan je od najradikalnijih umjetnika uključenih u “underground” scenu 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća u razdoblju političke represije. Njegove konceptualne prakse, koje uključuju (anti)happeninge, land art, ambijentalnu umjetnost, instalacije, objekte, multiple, text art  projekte i sve druge vrste dijagramskih crteža, izbjegava sve duboke uvide u njegov opširan opus. Također, njegove su dvije kliničke smrti ključne za njegov umjetnički rad, djelovale su kao neka vrsta okidača za njegovu inspiraciju, koja se razvijala zajedno s njegovim istraživanjem i utjecajem filozofije, kozmologije, religije i tehnoloških procesa.

Iako su mnogi radovi koje je stvorio u Slovačkoj tijekom razdoblja stroge cenzure podižu pitanja kulturnih, društvenih, ali i privatnih okolnosti, često su duboko ukorijenjena u pojmove kozmičkog istraživanja, danas svjetski popularnih transhumanističkih ideja, kao i kod  teorija fenomenologije Nijemca Georga Wilhelma Driedrich Hegela i Moravljanina Edmunda Husserla, osobito fenomena transcendencije, ali i drugih metafizičkih teorija. Unatoč mediju u kojem stvara, njegovi radovi otkrivaju njegovu psihološku “individualnu mitologiju” koja se sastoji od 5 dimenzija i 12 čakri na koje gleda kao boje spektra: CRVENA kao biološka sfera, ZELENA kao socio-politički prostor, BIJELA kao ontološki prostor ili INDIGO/CRNA kao prostor subjekta. Ovaj sustav također je i ključan kod za razumijevanje njegovog rada.

Serija fotografija naziva ili Transcendency ili Transcendention koja je predstavljena ovom prilikom prikazuje evolucije teorijskog i praktičnog koncepta Bijelom prostora u Bijelom prostoru koji je razvio zajedno s Milošem Lakyjem i Janom Zavaskýim u 70-ima, kao i takozvani “text-art”, nekoliko manifesta ili teme Bijelog prostora koju je objavio između 1977. i 1980. g., poput Transcendentia.

Filko intervenira na svojim crno-bijelim ili fotografijama u zlatnim tonovima izrezujući glave osoba u obliku kruga ili kvadrata ili prekrivajući njihove figure pomoću bijele tempere. Ponekad se koristi fotomontažom kako bi ih izbrisao, ostavljajući prazne prostore na fotografijama. Ova bijela boja ili praznina predstavlja bijelu dimenziju, stepenicu na putu za transcendenciju, za “čistu, ne-fizičku, vječnu i apsolutnu umjetnost”. Uz to, ovi su radovi najsnažniji odgovor i kritika na razdoblje kultne i političke režimske ideologije u Slovačkoj u 60-ima i 70-ima. To je razlog zbog kojeg je emigrirao u Njemačku u narednom desetljeću, gdje je izlagao ovaj ciklus na Documenti 7 u Kasselu 1982. g.