Slought u tranzitu

HDLU, Zagreb, Hrvatska, 2010.

Slought in Transit / Slought u tranzitu, jedan je u nizu javnih programa u strategiji Slought Fondacije iz Philadelfije, SAD, s ciljem promicanje kulture dijaloga i institucionalne razmjene. Posljednji nastavak bit će predstavljen u Meštrovićevom paviljonu, Domu Hrvatske udruge likovnih umjetnika,  a održat će se od 5. – 7. rujna, 2010. Program uključuje radionice s umjetnicima, kustosima, uključujući i arhitekte: Katherine Carl, Aaron Levy, Armin Linke, Osvaldo Romberg, Srđan Jovanović Weiss (vidi dolje), i druge, uz popratnu instalaciju u Galeriji PM koja predstavlja aktivnosti Slought Fondacijewww.slought.org. Ovaj program omogućen je zahvaljujući velikodušnoj potpori zaklade Trust for Mutual Understanding, New York i suradnji s Virtualnim muzejom avangarde (www.avantgarde-museum.com) koji pomaže njegovu koordinaciju.

U duhu konceptualnih informativnih izložbi iz ranih 1970-ih, Slought in Tranzit ima oblik arhivskog istraživanja i pregleda dosadašnjih aktivnosti Slought Fondacije o suvremenoj umjetnosti, arhitekturi i društvenoj teoriji. Uz video dokumentaciju ovih programa koji su uključivali umjetnike poput Petera Weibela, Gary Hilla, Dennis Oppenheima, Werner Herzoga, te Vita Acconcija uz plakate, publikacije i niz živih diskurzivnih događanja, u mješavini umjetnosti, kulture i politike zagrebačkoj javnosti predstavit ćemo prepoznatljiv identitet Slought fondacije.

O Slought fondaciji i ideji projekta “Slought u tranzitu”

Filozofi, teolozi i znanstvenici kroz povijest su ozloglasili znatiželju i bilo kakvu naklonost eksperimentu, kao nedostatak specijalizacije, neku vrstu intelektualne ispraznosti i uzaludnosti. Slought Fondacija u potpunosti se suprotstavlja ovakvoj konceptualizaciji, zalažući se umjesto toga za znatiželju kao kustosku metodologiju. Znatiželja, za nas, podrazumijeva otpor prema uvriježenoj hijerarhiji, njegovanje neslaganja, i odvraćanje od uobičajenog oblika razmišljanja. Upravo ćemo ovaj duh radoznalosti popularizirati kroz projekt “Slought u tranzitu” i njemu pripadajuće programe.

Catherine Liu, u svom eseju ‘Audicije za budućnost” u knjizi Rrrevolutionnaire: Razgovori o teoriji, (Slought Books, 2006), tako tvrdi da je “Slought učinio nešto po samom duhu građansko – i iako to zvuči užasno prizemno, u doslovnom smislu upravo tako i jest.  Njegova pozicija ništo ne obećava uobičajenim obožavateljima Walnut St., znatiželjnim osobama raspoloženim samo za šetnju. Ovaj neizvjestan susret s nečim anakronim poput ‘društva’ ili ‘akademije’ ili kulta odvija se u bijeloj kocki prostora namijenjenog predstavljanju suvremene umjetnosti. Teorija se dokazala razočaravajućom ne samo zato što nije nužno dovela do velike društvene, političke ili kulturne promjene, nego zato što se očito u potpunosti institucionalizirala. No, još uvijek postoji mogućnost da se u sklopu ovakvog načina razmišljanja i govora dogodi nešto široko po zamahu i eksplozivno kada se u pitanje dovedu nestabilnosti i povijesnost ustanova u kojima se teorija opasno udomaćila.“

Povijest projekta “Slought u tranzitu” 

“Slought u tranzitu”, već je prije putovao u Galeriju Heike Curtze, Berlin i Zona: suvremena umjetnost, New York (2007), La Maison Rouge, Fondation Antoine de Galbert, Paris (2008), Besalel akademiju umjetnosti i dizajna u Tel Avivu i Jeruzalemu, te Galeriju Kasa, Sabanci Üniversitesi, Istanbul (2010).